Piše: Delvin Kovač
Najteže oboljeli pacijenti u Federaciji BiH i dalje čekaju na sistemsko rješavanje svojih dugogodišnjih problema. Iz dana u dan sve ih je više, liste čekanja sve su duže, a za njihovo liječenje do kraja ove godine u federalnom Fondu solidarnosti neophodno je osigurati čak 70 miliona KM. Sredstva bi se mogla namiriti kroz rebalans federalnog budžeta, a da li će se to zaista i desiti, preostaje nam da vidimo - na potezu su Vlada i Federalni parlament.
- Najveći problem je taj što nam je uskraćeno osnovno ljudsko pravo, a to je pravo na život i pravo na liječenje - kaže u razgovoru za Novinsku agenciju Patria predsjednica Udruženja oboljelih od raka dojke "Renesansa" Enida Glušac.
Ne tražimo ništa što nam ne pripada, ističe naša sagovornica, te dodaje da i teško oboljeli pacijenti, kao uostalom i ostali poreski obveznici, izdvajaju sredstva za Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja (ZZOR) FBiH. Međutim, dodaje, Vlada Federacije već 20 godina ne ispunjava svoj dio obaveze, te je upravo to i razlog zbog kojeg je ovaj problem eskalirao.
- U julu smo imali 1.590, a sada se čak 1.771 pacijent nalazi na listi čekanja, kako za lijekove, tako i za određene medicinske usluge. Od toga su većinom onkološki - ističe Glušac.
Za liječenje do kraja godine potrebno 70 miliona KM (Foto: Patria)
S ciljem prevazilaženja ovog problema, u prostorijama Vlade FBiH prije dva dana održan je sastanak kojem su, s jedne strane, prisustvovali premijer Nermin Nikšić i trojica federalnih ministara, a s druge strane, predstavnici četiri udruženja koja okupljaju pacijente korisnike usluga Fonda solidarnosti pri ZZOR-u FBiH.
Sastanku su prisustvovali predsjednik Udruženja oboljelih od raka prostate FBiH Sead Sefić, predsjednica Udruženja oboljelih od reumatoidnog artritisa i ostalih reumatskih bolesti "Snaga" u BiH Alma Stefanišin, predsjednica Udruženja oboljelih od raka dojke "Renesansa" Enida Glušac, zamjenik predsjednika Udruženja oboljelih od melanoma FBiH Fikret Operta, kao i specijalista onkolog Maja Banjin.
- Vlada razmatra rebalans budžeta FBiH za ovu godinu i jedan od razloga što on do sada nije ugledao svjetlo dana jeste taj da tražimo rješenja za osiguranje maksimalno mogućih finansijskih sredstava za Fond solidarnosti - rekao je tom prilikom premijer Nikšić.
Glušac kaže da ovaj problem nije od jučer, nije ga napravila ni trenutna Vlada, ali da udruženja od Nikšića očekuju da bude uz njih i pomogne im da ga riješe, "jer nam ljudi umiru".
Glušac: Ljudi nam umiru (Foto: Arhiv)
- Premijer Nikšić obećao nam je da će iz drugih izvora pokušati da nađe 70 miliona KM neophodnih za ovu godinu. Mi smo ponudili i sistemska rješenja kako se isti problem ne bi ponovio i naredne godine, jer se očekuje da će broj oboljelih biti za 30 posto veći nego sada, te će za narednu godinu biti potrebno oko 150 miliona KM - pojašnjava Glušac.
Naglašava da rješenja postoje, ali će se u narednim danima vidjeti da li kod vladajućih struktura za takvo nešto postoji dobra volja.
- Ukoliko se ne udovolji našim zahtjevima i rebalansom budžeta ne obezbijedi tih 70 miliona KM, mi izlazimo na ulice i štrajkujemo glađu. Nemamo šta izgubiti, ionako smo osuđeni na smrt. A štrajk glađu to će samo malo ubrzati - dodaje Glušac.
Fikret Operta iz Udruženja oboljelih od melanoma FBiH u razgovoru za Patriju kaže da ovi problemi sežu od potpisivanja Washingtonskog sporazuma u martu 1994. godine kada je područje FBiH podijeljeno na 10 kantona, i kada je u svakom od njih ponaosob formiran zavod zdravstvenog osiguranja koji bi trebao da finansira zdravstvenu zaštitu stanovnika.
- Među tih 10 kantona, nažalost, bila je podjela na manje i veće, i finansijski slabije i jače. I razumljivo je da su ovi veći kantoni, poput TK, HNK, KS imali i veće mogućnosti da pruže bolju zdravstvenu zaštitu svojim osiguranicima. Dok su recimo manji kantoni, zato što su ujedno bili i finansijski slabiji, mogli pružati slabiju zdravstvnu zaštitu. I to je tako bilo osam godina, sve do 2002.
Operta: Problem seže do Washingtonskog sporazuma (Foto: Patria)
Tada se shvatilo da bi se taj problem malih, siromašnijih kantona mogao prevazići formiranjem Fonda solidarnosti, kako bi se ujedno i riješila ta diskriminacija među pacijentima u kantonima različite finansijske moći. Tako bi recimo pacijent iz Goražda na račun Fonda solidarnosti mogao doći na zračenje u Sarajevo, Tuzlu ili Mostar - dodaje Operta.
Pojašnjava da, sa druge strane, u Republici srpskoj postoji samo jedan zavod, tako da sa čak upola manje sredstava, recimo, od onih kojim raspolaže Zavod u Kantonu Sarajevo, uopšte ni nemaju listi čekanja.
- Da bi se sačuvalo razbacivanje tih zdravstvenih para namijenjenih osiguranicima za njihovo liječenje, trebalo bi na području FBiH formirati samo jedan zavod, i ukinuti i ovaj Fond solidarnosti, ali i kantonalne zavode. Tada bismo mi imali ogromna sredstva, međutim to su političke odluke.
Mi sada praktično liječimo sistemsku grešku ugrađenu u Washingtonski sporazum, uređenje FBiH, i te kantonalne zavode koji su ogromni potrošači novca. Dešava se to da finansijski moćni kantoni imaju viška, dok ovi mali kantoni i Fond solidarnosti uopšte ni nemaju para - potcrtava Operta.
Sa sastanka u Vladi FBiH (Foto: Vlada FBiH)
Napominje da je federalni premijer Nikšić u julu imao 211 miliona KM viška u rebalansu, ali je pritom zaboravio čak i da postoji Fond solidarnosti, te mu nije namijenio niti jednu jedinu marku.
- Premijer Nikšić zanemario je interes oboljelih koji treba da se operišu, koji umiru bez lijekova. Zar oni ne bi trebali biti prioritet u odnosu na sve druge socijalne kategorije?
Polovinu od ukupnih sredstava na račun Fonda solidarnosti na godišnjem nivou trebala bi da uplaćuje Vlada, ali smo otkrili da je ona u proteklih 20 godina uplaćivala samo jednu petinu, tako da je taj dug dosad narastao na čak 1,6 milijardi KM - ogorčeno će Operta.
Ostaje da se vidi da li će rebalansom budžeta, koji bi trebao biti razmatran na vanrednoj sjednici Federalnog parlamenta negdje u prvih desetak dana oktobra, 70 miliona KM biti prebačeno na račun Fonda solidarnosti. U protivnom, iz udruženja najteže oboljelih pacijenata najavljuju čak i štrajk glađu.
- Ljudi nam umiru, a da nisu ni primili lijek. Mi kao pacijenti nemamo šta izgubiti, jer nama je sasvim svejedno hoćemo li umrijeti od gladi ili bez lijekova - dodala je Glušac.