Profesor ustavnog prava protiv presude Evropskog suda za ljudska prava!?

Piše: Enver Išerić

Evropski sud za ljudska prava donio je još jednu presudu kojom se utvrđuje da su uslovi u kojima građani Bosne i Hercegovine ostvaruju svoja izborna prava predviđena Evropskom konvencijom o ljudskim pravima diskriminatorni.

Radi se o presudi donesenoj po žalbi Slavena Kovačevića, a kojom se žalio sudu jer su mu uskraćena prava glasanja za kandidate za članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine, ali i zbog toga što, zbog kombinacije teritorijalnih i etničkih uslova nije mogao glasati za kandidate za koje smatra da bi najbolje štitili njegove interese.

Na ovu presudu reagovao je i profesor ustavnog prava iz entiteta Republika srpska, pri čemu izričito naglašava da se na to ne smije pristati, odnosno ne smije se implementirati ta presuda, jer bi to po njegovom mišljenju, značilo demontažu Republike srpske.

Milan Blagojević ističe „Moju pažnju privlači spremnost Evropskog suda za ljudska prava da se prethodno citiranim stavovima iz njegove odluke neovlašteno upusti u pokušaj sopstvenog izbornog i ustavnog inžinjeringa u jednoj državi, čime grubo izlazi iz okvira ovlaštenja koja mu daje Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Da podsjetim, ta konvencija (član 32) ovlaštava Evropski sud za ljudska prava samo na to da odlučuje o pitanjima tumačenja i primjene Evropske konvencije u pojedinačnim predmetima, što drugim riječima znači da Evropski sud za ljudska prava nema nadležnost da svojim odlukama izlazi izvan okvira pojedinačnog predmeta i da modeluje, odnosno nameće političke i ustavne sisteme, kako u cjelini tako ni parcijalno, ni u jednoj državi".

Profesor Blagojević zaboravlja da se Slaven Kovačević žalio upravo na „izborni i ustavni
inžinjering“, te je sud, na osnovu te žalbe, i utvrdio da su postojećim izbornim sistemom,
odnosno Ustavom Bosne i Hercegovine i Izbornim zakonom, povrijeđena njegova prava da bira članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine i delegate u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.

Kako profesor zamišlja presudu bilo kojeg suda, a posebno Suda za ljudska prava? Da utvrdi povredu prava na osnovu postojećih ustavnih i zakonskih rješenja, a da, u ovom slučaju državi Bosni i Hercegovini , ne dadne bilo kakve upute kako postojeću diskriminaciju otkloniti. Još u ovom slučaju, kako su mediji prenosili, sud je u tom pravcu predložio nekoliko alternativnih rješenja.

Prvo rješenje je - reduciranje ovlaštenja Doma naroda. Drugo moguće rješenje je - ukidanje Doma naroda i etničke interese štititi u okviru Predstavničkog doma. Treće rješenje - zadržati Dom naroda u sadašnjoj formi uz omogućavanje učešća u njegovom radu svim građanima. Sud dalje navodi da predstavnici naroda u Domu naroda moraju predstavljati pripadnike tog naroda sa cijele teritorije države, a ne samo njenih pojedinih dijelova".

Za profesora Blagojevića sva ta predložena rješenja su pravno neodrživa. Za njega su, izglada samo pravno održiva postojeća diskriminatorna rješenja.

Dalje Blagojević navodi: „Na primjer, Parlament Republike Italije ima gornji dom koji je u
jednoj suštinskoj stvari pandan onome što je kod nas Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH. Naime, Italija je država koju čini nekoliko regiona sa toliko važnim ovlaštenjima i ustavnom obavezom da svaki od njih bude predstavljen u gornjem domu (Senatu) italijanskog Parlamenta (član 57. Ustava Italije). Dakle, u italijanskom Senatu svaki od tih regiona ima svoje predstavnike, baš kao što i entiteti u BiH, a ne samo narodi kako se često pogrešno ovdje iznosi, imaju svoje predstavnike u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.“

E pa opet profesor zaboravlja da ovdje nije sporno da entiteti imaju svoje predstavnike, kao što imaju italijanske regije. Sporno je profesore što ti predstavnici iz bosanskohercegovačkih entiteta se biraju iz samo jednog naroda (član Predsjedništva Bosne i Hercegovine i delegati u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine). A pravo da biraju i da budu birani mora se osigurati svim građanima iz oba entiteta.

I pravo da se glasa za članove predsjedništva mora se osigurati svim građanima. Tek tada bi, kako Vi tvrdite, to bili predstavnici entiteta. Zamjenjuje profesor teze. I to (zlo) namjerno. Predstavljanje entiteta osigurano je u Predstavničkom domu. Za njegove članove svi mogu biti birani i svi mogu sve birati.

Mora se i Bošnjacima i Hrvatima iz entiteta Republike Srpske osigurati da mogu birati i da mogu biti birani u Dom naroda Parlamentarne skupštine. Isto takvo pravo mora se osigurati i Srbima iz entiteta Federacija Bosne i Hercegovine.

A članovi Predsjedništva predstavljaju sve građane Bosne i Hercegovine i predstavljaju simbol jedinstva Bosne i Hercegovine. Tu ne smije biti nikakvog etničkog predstavljanja, a posebno glasanja ili uskraćivanja prava da se glasa za određenog kandidata. Zašto bi Srbinu iz entiteta Federacija Bosne i Hercegovine bilo uskraćeno pravo da glasa za kandidata iz reda srpskog naroda za člana Predsjedništva? Ili zašto bi bilo kojem građaninu bilo uskraćeno pravo da glasa za bilo kojeg kandidata za člana Predsjedništva?

Nije ovo profesore nikakav unitarizam. Valjda to kao profesor dobro znate. Za vas je
unitarizam sve što zahtjeva poštovanje ljudskih prava i to baš po evropskim standardima. Unitarizam bi bio Bosna i Hercegovina bez entiteta. A o tome presuda Evropskog suda za ljudska prava ne govori.

Ovdje se radi o ljudskim pravima bez čijih poštovanja Bosna i Hercegovina može biti
isključena iz Vijeća Evrope i nikada neće moći postati članica Evropske unije.

Ostala bi „crna rupa“ u koju želite da nas gurnete. Neće moći tako profesore, a vi to možete nazivati kako god želite. Ili udovoljavanje „unitaristima“ ili „demontaža“ entiteta Republike Srpske. Entiteti u Bosni i Hercegovini, ako žele da ostanu i opstanu, moraju se povinovati presudama Evropskog suda za ljudska prava.