VELIKOSRPSKA POLITIKA I 'NEVESINJSKA PUŠKA' Stradanje Bošnjaka u cijeloj BiH krenulo je iz Nevesinja, a kulminiralo genocidom u Srebrenici

(Patria) - "Prilozi za proučavanje genocida u Nevesinju", naziv je knjige autora Hasana Eminovića, koja će biti promovisana sutra u Muzeju Hercegovine - Spomen-kući Džemala Bijedića u Mostaru, sa početkom u 13.30 sati.

Promotori knjige bit će naučni saradnik u Institutu za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu dr. Amir Kliko, doc. dr. Selman Selhanović i sam autor Hasan Eminović.

Kliko, koji je ujedno i recenzent knjige, u razgovoru za Patriju kaže da je ovo djelo zanimljivo publicističko štivo s teškim temama iz istočnohercegovačke mučne prošlosti. Radi se o tekstovima koje je autor objavio u svom dugom i strpljivom višegodišnjem radu. Eminović je inače novinar-istraživač i svi njegovi tekstovi utemeljeni su na provjerenim i pouzdanim historijskim činjenicama.

Autor knjige Hasan Eminović (Foto: Arhiv)

- Za svoju knjigu autor je izdvojio nekoliko desetaka zanimljivih - i nauci za dalja istraživanja veoma korisnih - tekstova koje je u različitim printanim i elektronskim medijima već objavio tokom svog višedecenijskog ozbiljnog bavljenja istraživačkim novinarstvom.

Najveći broj ponuđenih članaka objavljen je u Stavu i Preporodu, a neki su u audio formi prezentirani na Radio BIR-u u emisiji "Naša južna baština", koju upravo uređuje i vodi Eminović. On se bavi istraživanjem aktuelnih društvenih, historijskih, političkih i kulturnih tema, a naročito onih vezanih za Hercegovinu.

S obzirom na njegovu neupitnu - tačnije kazano davno dokazanu - profesionalnu ozbiljnost, rezultati istraživanja koje je Hasan Eminović u proteklim desetljećima objavljivao sada mogu poslužiti kao vrijedan historijski izvor za sadašnja i buduća naučna istraživanja.

Čini se da je i sam svjestan toga što se otkriva u naslovu knjige u kojem kaže kako su njen sadržaj "prilozi", vjerovatno misleći na priloge narednim ozbiljnim naučnim bavljenjima temama za koje se i on zanima, ali i na priloge široj javnosti koji će joj pomoći da bolje razumije događaje kojima se on desetljećima marljivo i strpljivo bavi.

A ti događaji veoma su važni. Ne samo za upoznavanje davno prošlog vremena - od kojeg hronološki počinje prvi Eminovićev tekst ove knjige - nego zapravo za razumijevanje novije prošlosti istočne Hercegovine, pa i cijele Bosne i Hercegovine, čiji je sudionik bio i on lično kao i hiljade drugih Hercegovaca njegovog doba.

Istraživanjem povijesti istočne Hercegovine od sredine 19. stoljeća, autor knjige "Prilozi za proučavanje genocida u Nevesinju" objašnjava prirodu i karakter stradanja bošnjačkog stanovništva istočne Hercegovine i tokom velikosrpske agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. godine - kaže Kliko u razgovoru za Patriju.

Promocija je sutra u Spomen-kući Džemala Bijedića u Mostaru (Foto: Facebook)

Za ovu knjigu, iz svoje bogate bibliografije, autor je izdvojio samo one tekstove koji se odnose na njegov rodni kraj - Nevesinje. Sigurno ga je u tome motivisala i ljubav prema vlastitom zavičaju, ali sasvim je jasno, nastavlja Kliko, kako iz dosadašnje naučne literature tako i iz ponuđenih Eminovićevih tekstova, da se počeci stradanja istočnohercegovačkih Bošnjaka pobliže mogu vezati upravo za Nevesinje.

- Te početke stradanja Bošnjaka u istočnoj Hercegovini, odnosno početke genocida nad njima koji je u potpunosti realiziran tek stoljeće i koju deceniju poslije, danas slave biološki i ideološki potomci zločinaca pod mitološkim imenom "Nevesinjska puška", što potvrđuje zaključak koji se sam nameće iz Eminovićevih tekstova (sada objedinjenih u knjizi) da je svo zlo za istočnohercegovačke Bošnjake počelo upravo u Nevesinju - naveo je Kliko.

Prema njegovim riječima, iz dosadašnjih historiografskih i publicističkih radova, pa i iz ponuđenih Eminovićevih tekstova, može se izvući pouzdan zaključak da je, ustvari, stradanje Bošnjaka u cijeloj Bosni i Hercegovini krenulo iz istočne Hercegovine, odnosno iz nevesinjskog kraja i od "Nevesinjske puške".

- Iako je srpski ustanak 1875-1878. obuhvatio gotovo svu teritoriju Bosne i Hercegovine na kojoj je u većem broju živjelo pravoslavno stanovništvo, ipak je Nevesinje bilo najvažnije i prvo žarište, ali i najveće bošnjačko stratište.

Svakako da zločinačkog divljanja srpskih ustanika nisu bili pošteđeni ni Bošnjaci bilećkog, gatačkog i trebinjskog kraja, kao ni Bošnjaci ostatka Bosne i Hercegovine gdje su ustanici bili aktivni i brojni. Ipak, posljedice u istočnoj Hercegovini bile su najveće.

Od tog vremena - i iz istočne Hercegovine - počinje i bošnjačko izbjegličko stradalništvo koje je u kasnijim vremenima brojem bilo sve masovnije i prostorom raširenije. Srpski ustanici iz druge polovine 19. stoljeća koji su, ustvari, prvi realizatori srpske velikodržavne ideje prema Bosni i Hercegovini, ubijali su hercegovačke Bošnjake, a preživjeli su pred njima bježali na sigurnija područja. Uglavnom prema Mostaru i Sarajevu.

Bez sumnje možemo istočnohercegovačke Bošnjake smatrati prvim žrtvama velikosrpske politike i prvim muhadžirima u Bosni i Hercegovini - govori Kliko.

Eminović na pouzdanim historijskim izvorima hronološki prati i objašnjava stradanje Bošnjaka istočne Hercegovine od druge polovine 19. stoljeća do kraja velikosrpske agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992-1995., kada je izgledalo da je krvavi proces biološkog uništenja i zatiranja tragova višestoljetne bošnjačke prisutnosti u istočnoj Hercegovini završen.

- Da, izgledalo je, ali ipak nije jer je hrabri povratak Bošnjaka u svoje istočnohercegovačke zavičaje, makar on bio samo kao njihove povremene posjete, ukop umrlih i održavanje mezara, obnova imovine i vjerskih objekata, održavanje povremenih i stalnih vjerskih i kulturnih aktivnosti ili trajan povratak na spaljena ognjišta, spriječio potpuno zatiranje Bošnjaka u istočnoj Hercegovini - kaže nam Kliko.

Za 20. stoljeće autor ističe tri perioda u kojem su nevesinjski Bošnjaci bili izloženi raznim oblicima ratnih zločina, pa i genocidu.

Kliko: Zanimljivo publicističko štivo s teškim temama (Foto: Facebook)

Prvi period je vrijeme nastanka Kraljevine Jugoslavije 1918-1919. godine. Iako su srdačno dočekali srpske komite u novembru 1918., nevesinjske Bošnjake to nije spasilo od stradanja. Komite su ih pljačkale, ubijale, premlaćivale i skrnavile muslimanske svetinje. Uzaludni su bili vapaji uglednih Bošnjaka kod novih vlasti. Srpske komite odnosile su se prema Bošnjacima isto kao i srpski ustanici 1875. godine.

- Tokom Drugog svjetskog rata četničke snage ubile su desetine hiljada Bošnjaka u istočnoj Hercegovini i Podrinju. Za istočnohercegovačke Bošnjake bio je to novi pogrom. Moglo bi se reći, kada je u pitanju obim stradanja, da je identičan s pogromom koji su doživjeli njihovi preci tokom srpskog ustanka 1875-1878. godine.

Eminović u svojim tekstovima iznosi neka vrlo potresna svjedočanstva o tome. Nisu samo četnici ubijali hercegovačke Bošnjake. S istim žarom radili su to i brojni partizani. Kao što su prijateljski dočekali srpske komite 1918., nevesinjski Bošnjaci su izašli ususret i partizanima kada su u februaru 1945. oslobodili Nevesinje.

Međutim, i partizani su, kao i komite dvadeset i sedam godina prije njih, bjesomučno ubijali muslimane koji su ih srdačno dočekali. Ubijali su čak i one koji su bili dugogodišnji članovi Komunističke partije i partizanski saradnici. Danima su "oslobodioci" divljali - naglašava Kliko.

Za kamenitu Hercegovinu jedna od njenih posebnih prirodnih karakteristika jesu kraške jame. Srpski zločinci koristili su ih u svim fazama biološkog istrebljenja Bošnjaka koje su provodili, od "Nevesinjske puške" do 1995. godine. U te jame bacali su leševe ubijenih Bošnjaka, a često su ih i žive gurali u njih.

- U nekim jamama prilikom kasnijih ekshumacija pronađeni su skeletni ostaci ubijenih Bošnjaka iz ranijih vremena. Jedan članak iz Eminovićeve knjige odnosi se na jame kao masovne grobnice - jama Čavkarica posebno je jezovita.

U njemu Eminović objavljuje potresno svjedočenje žene koja je preživjela četničku masovnu likvidaciju Bošnjaka u toj jami tokom Drugog svjetskog rata. Žena je nekoliko mjeseci provela u jami s leševima svoje ubijene rodbine i komšija.

Vrijednost dijela knjige koji se tematski odnosi na Drugi svjetski rat povećana je spiskom žrtava koji je autor objavio. Taj spisak tako predstavlja i važan historijski izvor za buduća naučna istraživanja - potcrtava Kliko.

Za vrijeme velikosrpske agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992-1995., nastavlja Kliko, autor knjige bio je zrela i obrazovana osoba, sposobna da razumije, pamti i analizira dešavanja kojima je bio svjedok.

- Čini se kako je upravo to presudno utjecalo na njegovu ratnu i poslijeratnu profesionalnu opredijeljenost da se bavi istraživanjem stradanja Bošnjaka svog šireg zavičaja. Opet je - kako je to bio slučaj i s "Nevesinjskom puškom" 1875. godine - zlo pokrenuto iz Nevesinja.

Spomen-obilježje u nevesinjskom selu Kljuna (Foto: Arhiv)

Eminović u jednom od tekstova opisuje antimuslimansku srpsku atmosferu dok je, kao imam, učio posljednji ezan u Ljubovića džamiji u Nevesinju krajem ljeta 1991. godine. On kaže: "Usred molitvenog poziva u mene su bili upereni deseci puščanih cijevi rezervista i vojnika Užičkog korpusa, smještenih tik do džamije.

Neki su pucali. Meci su se odbijali od munare". Bio je to posljednji proučeni ezan u Nevesinju. Imami više nisu mogli, radi opasnosti od naoružanih Srba, učiti ezane u tom gradu. Kraj ljeta 1991. godine - navodi Kliko.

Refren "Nevesinjska puška po treći put puca..." iz srpske nacionalističke pjesme "Hercegovino", iz vremena početka velikosrpske agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995., potvrđuje svjesnost agresora i njegovih zločinaca o stoljetnom kontinuitetu i mjestu početka srpskog genocida nad Bošnjacima.

- Najveći broj tekstova iz knjige "Prilozi za proučavanje genocida u Nevesinju" odnosi se na vrijeme velikosrpske agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. godine i srpski genocid nad Bošnjacima istočne Hercegovine.

Posebnu istraživačku pažnju Eminović je posvetio brojnim srpskim logorima za Bošnjake u istočnoj Hercegovini i Crnoj Gori. Kako navodi, Nevesinje je po procentu ubijenih Bošnjaka u odnosu na njihov ukupan broj na popisu stanovništva 1991., najveće bošnjačko stratište iz vremena velikosrpske agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu nakon Srebrenice - pojašnjava Kliko.

Prilozi, kako bi kazao Eminović, iz njegove knjige koji se odnose na period 1992-1995. veoma su značajni za ozbiljna naučna istraživanja stradanja istočnohercegovačkih Bošnjaka. Oni su i veoma vjerodostojni.

- Bez imalo sumnje može se vidjeti da je do informacija došao profesionalnom novinarskom istraživačkom metodologijom koja je naučno prihvatljiva i pouzdana. Bez obzira što je bio sudionik događaja koje je istraživao i o kojima piše, što je sunarodnjak žrtava srpskog genocida nad Bošnjacima istočne Hercegovine za kojima tuguje i što je sigurno rođak mnogih od njih, Hasan Eminović ipak piše jednim zaista pristojnim, umjerenim i profesionalnim publicističkim vokabularom neopterećenim bremenom vlastitih patnji i mogućih frustracija - ukazuje Kliko.

Vrlo je pohvalno, dodaje naš sagovornik, što se autor odlučio svoje članke na ovaj način ukoričiti i ponuditi nauci na dalje korištenje, ali i javnosti za trajno podsjećanje.

- Bilo bi lijepo i pohvalno da u skorije vrijeme dobijemo podjednako ozbiljne, korisne i pouzdane knjige i za druge krajeve u kojima su Bošnjaci bili izloženi genocidu. Naročito smo oskudni za istočnu Hercegovinu, što Eminovićevu knjigu čini još potrebnijom i korisnijom - zaključuje Kliko u razgovoru za Patriju.

(D. Kovač)