Besjede Milorada Dodika i stvaranje nove mitomanijske svijesti!

Piše: Sifet Kukuruz

Kada Milorad Dodik u ekstazi govori da entitet Rs ima međunarodni suverenitet, pravdajući to činjenicom da i po Ustavu BiH entiteti imaju pravo na specijalne i paralelne odnose sa susjednim državama, a Rs je takve odnose uspostavila sa Republikom Srbijom, dok ih može imati i sa drugim susjednim državama i međunarodnim organizacijama, on previđa činjenicu da entiteti posebne paralelne odnose mogu uspostavljati isključivo zahvaljujući volji države BiH i njenom Ustavu.

Ustav BiH, a ne entitetski ustavi, predstavlja izvor prava entiteta da uspostave posebne paralelne odnose sa susjednim državama. Uspostva takvih odnosa ne bi bila uopšte moguća da ih svojim Ustavom nije odobrila država BiH.
Istovremeno Dodik zanemaruje da suštinsko ograničenje u vezi sa uspostavom tih posebnih paralelnih odnosa predstavlja obaveza da oni moraju biti u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim integritetom države BiH. Dakle, takvi odnosi su pravno mogući samo pod precizno, Ustavom BiH, (a ne ustavom entiteta ili susjedne države) određenim uslovima.

Utvrđivanje poštivanja i provjera ispunjenosti tih uslova je u isključivoj jursdikciji državnog organa, odnosno Ustavnog suda BiH, a ne organa entiteta ili organa susjedne države. Znači, isključivo država BiH ima pravo da izvrši provjeru usklađenosti posebnih paralelnih odnosa sa Ustavom BiH i da na osnovu toga, ukoliko utvrdi da su oni suprotni njenom Ustavu, onemogući njihovo važenje i primjenu.

O usklađenosti posebnih paralelnih odnosa sa Ustavom BiH ne mogu odlučivati ni entitet Rs ni država Srbija. Dodik bi trebao znati da suverena vlast nije podložna pravnoj kontroli i pravnim ograničenjima neke druge, od sebe više vlasti.

Međutim, odredbom člana III/2. a) Ustava BiH upravo je uspostavljen „red veličina“ u vezi sa uspostavom posebnih paralelnih odnosa tako što je na jasan i precizan način uspostavljena podređenost entitetske volje Ustavu BiH. Dakle, volja koja se izražava u okviru entitetske jurisdikcije, mora biti podređena volji iskazanoj u Ustavu BiH.

Također, Dodik bi trebao znati da se u preambuli Ustava BiH eksplicitno iskazuje opredjeljenje donosilaca Ustava, pored ostalog, i za suverenitet države BiH, a nikako entiteta. Ustavom iskazano opredjeljenje za suverenitet države BiH, obavezuje entitete na poštivanje takvog opredjeljenja.

Suverena vlast države BiH isključuje mogućnost postojanja druge suverene vlasti na državnom teritoriju, s obzirom da je pravno nemoguće da na jednom državnom teritoriju istovremeno postoje dvije vlasti koje bi bile suverene.
Nadalje, Dodik bi trebao znati i da uspostava posebnih paralelnih odnosa entiteta sa susjednim državama, ne znači da posebne paralene odnose uspostavljaju narodi koji žive u BiH, odnosno njenim entitetima.

Entiteti pod/jednako pripadaju svim građanima i narodima koji žive u entitetu. Zato i uspostavljanje posebnih paralenih odnosa mora biti usmjereno zadovoljavanju njihovih potreba i interesa, bez diskriminacije po bilo kojem osnovu.

Očito je da Dodik ignoriše činjenicu da Ustav BiH pod uspostavom posebnih paralelnih odnos podrazumijeva uspostavu odnosa entiteta sa susjednim državama, a ne uspostavu odnosa jednog od naroda koji žive u entitetu Rs sa susjednom državom.

Posebni paralelni odnosi koji su do sada uspostavljeni, a koji su eventualno uspostavljeni s ciljem zadovoljavanja i uvažavanja potreba samo jednog naroda, mogu biti osporeni od Ustavnog suda BiH koji zabranjuje svaki oblik diskriminacije svojih građana i naroda.

Iskazanim ne/razumijevanjem, Dodik samo potvrđuje da je ostao „zaleđen u vremenu“ i privržen ratnim ciljevima koji su podrazumijevali uspostavu etnički čistih teritorija države BiH i njihovo pripajanje susjednoj državi.
To nije moglo biti ostvareno nasiljem u ratu, a posebno ne može biti ostvareno u miru.

Dodik bi trebao znati da su Dejtonskim mirovnim sporazumom Srbija i BiH priznale jedna drugu kao suverne nezavisne države i to unutar njihovih međunarodno priznatih granica (član 10 Sporazuma), što znači da Srbija ima međunarodnopravnu obavezu da u svojim odnosima prema BiH ili njenim entitetima, kao strukturama koje su rezultat izvršene modifikacije unutrašnjeg uređenja države BiH, poštuje suverenitet i teritorijalni integritet BiH.

Jasno je da Dodik u svojim izjavama konstatntno fingira pravni kapacitet entiteta Rs-a, a koji kapacitet taj entitet po Ustavu BiH nema, pa tako i kada je riječ o odnosima entiteta Rs sa Srbijom.

Čudno je da on ne razmišlja kako takvim izjavama nanosi štetu samo Srbiji, koja prema Dejtonskom mirovnom sporazumu ima obavezu da poštuje suverenitet države BiH. Ako Dodik tvrdi da posebni paralelni odnosi imaju karakter koji oni po Ustavu BiH ne mogu i ne smiju imati, onda on samo dokazuje da je Srbija stupila u odnose sa entitetom Rs koji nisu uskalađeni sa njenim međunarodnopravnim obavezama.

Iako to Srbija nije spremna sama priznati, Milorad Dodik očito jeste. Takve njegove tvrdnje mogu pokrenuti pitanje utvrđivanja pravne odgovornosti Srbije zbog eventualnog narušavanja suvereniteta države BiH.

Kada se radi o tvrdnjama da entiteti mogu sklapati sporazume sa državama i međunarodnim organizacijama uz pristanak parlamentarne skupštine BiH, opet proizilazi da Ustav BiH takve sporazume čini zavisnim od državne, a ne entitetske volje. I u ovom slučaju za sklapanje takvih sporazuma traži se prethodno odobrenje državnog organa. Potpuno je nebitno da li će to odobrenje biti dato u svakom konkretnom slučaju ili donošenjem posebnog zakona.

Ono što je važno uočiti kod uspostave posebnih paralelnih odnosa entiteta sa susjednim državama i sklapanja sporazuma entiteta sa drugim državama i međunarodnim organizacijama, jeste činjenica da Ustav BiH samo u pravom slučaju izričito naglašava da to mora biti „u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim integritetom Bosne i Hercegovine“.

Naravno, to nije nimalo slučajno.

Na takav način se samo potvrđuje da su suverenitet i teritorijalni integritet države BiH, prije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, odnosno usvajanja Ustava BiH, bili ugroženi upravo djelovanjem tih susjednih država.

Upravo je iz tog razloga u Ustavu BiH i bilo potrebno posebno naglasti da su susjedne države u budućnosti obavezne u svom djelovanju poštovati i ne ugrožavati ono što prethodno nisu poštovale i što ugrožavale, a to su upravo suverenitet i teritorijalni integritet države BiH.

Također, potrebno je ukazati i na još jedno ograničenje koje su entiteti obavezni poštovati kod uspostave posebnih paralelnih odnosa sa susjednim državama ili kod sklapanja sporazuma sa drugim državama i međunarodnim organizacijama, Naime, entiteti takve odnose mogu uspostavljati samo u pitanjima koja spadaju u nadležnost entiteta.

Predmet tih odnosa i sporazuma ne mogu i ne smiju biti pitanja koja spadaju u nadležnosti države BiH. Netačne su i tvrdnje Milorada Dodika da država BiH po svom Ustavu ima ograničen unutrašnji suverenitet i samo 10 taksativno nabrojanih nadležnosti.

Analizom teksta Ustava BiH može se vrlo lahko, ali i potpuno precizno, utvrditi postojanje brojnih nadležnosti institucija BiH. Posebno je važno naglasiti da se radi o tzv. isključivim nadležnostima države BiH.

Ove isključive nedležnosti navedene su u drugim članovima Ustava BiH, a ne samo u članu III/1 Ustava BiH kako to Dodik umišlja.

Informacije radi, u odnosu na 10 teksativno nabrojanih nadležnosti iz člana III/1 Ustava BiH, država BiH ima još minimalno 36 isključivih nadležnosti, ali to je tema koja zavređuje posebanu elaboraciju.

Za potrebe ovog osvrta, a cijeneći preokupiranost Milorada Dodika Ustavnim sudom BiH, dovoljno je ukazati na činjenicu da u članu III/1 Ustava BiH nije navedena nadležnost i pravo Parlamentarne skupštine BiH da posebnim zakonom, na drugačiji način, uredi pitanje budućeg izbora troje sudija Ustavnog suda BiH koje imenuje predsjednik Evropskog suda za ljudska prava.
Interesanto je da ovu nadležnost države BiH, koja ne spade u "10 Dodikovih nadležnosti” ne spori ni sam Milorad Dodik, iako je želi podrediti svojim političkim apetitima.

U odnosu na Dodikove tvrdnje da međunarodni suverenitet Rs-a potvrđuje činjenica da taj entitet već 15 godina šalje svoje izvještaje Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija, a što je kao njegovo pravo potvrdio i Ustavni sud BiH, interesantno je primijetiti kontradikcije u koje zapada sam Milorad Dodik, jer se on danas poziva na Ustavni sud BiH kojeg, navodno, jučer nije priznavao, a neće ga priznavati ni sutra.

Što se tiče izvještaja koje Rs podnosi Vijeću sigurnosti UN-a, Ustavni sud BiH je u svojim odlukama utvrdio da u tim izvještajima “nema ničega što bi se moglo smatrati vanjskom politikom” što znači da takvi izvještaj ni na koji način ne potvrđuju niti svojstvo državnosti, niti međunarodni subjektivitet entiteta Rs-a.

Da ponovimo.

Samo je država Bosna i Hercegovina država, a entiteti su nastali 1995. godine kao rezultat modifikacije unutrašnjeg uređenja države BiH.

Entiteti postoje i mogu postojati isključivo na osnovi Ustava BiH. Uslov postojanja države BiH sadržan je u volji svih njenih građana i naroda. Uslov nastanka i opstanka entiteta je država BiH kao suverena država.

Svaki entitetski pokušaj destrukcije suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta države BiH, može završiti isključivo u samodestrukciji entiteta.