Majke Srebrenice obišle stratišta, mnoge i danas tragaju za kostima sinova, muževa, braće, očeva...

(Patria) - Majke i žene Srebrenice i Podrinja obišle su danas stratišta na lokalitetima u Srebrenici, Bratuncu i Zvorniku. Na svakom od njih položeno je cvijeće i proučene Fatihe za ubijene Bošnjake Podrinja. Samo u Kravici je ubijeno više od 1.300 muškaraca i dječaka bošnjačke nacionalnosti 13. jula 1995. godine.

Majka Aiša Omerović je u genocidu nad Bošnjacima Srebrenice izgubila 42 člana porodice. Prije pada Srebrenice ostala je bez dva sina i brata.

"Ovdje nema ni jedne stope, ni jednog pedlja zemlje, a da ne podsjeća na genocid. Međutim i danas dan je produžen genocid u Srebrenici. Živim u Srebrenici, vratila sam se kada je bila prva dženaza, ja sam se vratila među zlikovce i ostala. Svašta sam preživjela, ali ne bih sada da pričam, nekada ću ispričati šta su mi radili i šta rade još uvijek. Ali ovi dani za nas su teški, preteški… Jedva preživljavam i jedva ostajem živa", kazala je majka Omerović.

Iako već u godinama pa i narušenog zdravlja, majke Srebrenice svake godine smognu snage da obiđu stratišta, podsjete na zločine kojima su bili izloženi Bošnjaci Podrinja. Mnoge majke i danas tragaju za posmrtnim ostacima najmilijih. Više od 540 majki je preminulo, a da nisu pronašle niti jednu kost svoje djece, muževa, braće, očeva...

Fazila Efendić, predsjednica Udruženja "Srebreničke majke", istakla je kako je današnji dan za nju veoma težak, jer zna na kojem je stratištu i kako ubijen njen suprug.

"Najteže stratište mi je Pilica i sve imam neki predosjećaj da je moje dijete ubijeno u Pilici. Ono je strašno. Nije nigdje slatka smrt, svugdje je teško, ne zna se gdje je teže, ali se ja najteže osjećam u Pilici", kaže Efendić, kojoj su u genocidu, pored supruga i sina, ubijeni mnogobrojni članovi familije.

Efendić, koja je povratnica u Srebrenicu, prokomentarisala je i privođenje povratnika Mirsada Omerovića u Policijsku stanicu.

"Za mene je to strašno. Znači li to da ni u kom slučaju ne smiješ reći šta je bilo, šta se desilo? Znači može da te ubije, a da ne smiješ reći da te je ubio. Može ubiti dijete, a da ne kažeš da je ubijeno. Naša je borba za istinu i pravdu, da se dokaže", kazala je Efendić, ističući kako su nedopustiva privođenja povratnika i žrtava genocida u Srebrenici.

U okviru obilaska mjesta stradanja preživjele žrtve su obišle Srebrenicu, zgradu Elektroprenosa u Potočarima, lokaciju masovne grobnice Budak (Potočari) i Kravicu. U prostor nekadašnje zadruge u Kravici nisu bili u mogućnosti ući obzirom da je već drugu godinu kapija zatvorena.

Nakon Kravice obišli su i stadion u Novoj Kasabi.

Hasan Hasanović iz Memorijalnog centra Srebrenica preživio je genocid, i danas je živi svjedok počinjenog genocida nad Bošnjacima Srebrenice. Zajedno sa majkama danas je obišao stratišta.

"U Novoj Kasabi 12. jula 1995. godine počela je velika zasjeda oko Kameničkog brda. Ubijeno je nekoliko stotina muškaraca i dječaka. Narednog dana su blokirani svi ovi putevi i počela je masovna operacija zarobljavanja dječaka i muškaraca. S megafonima su ih pozivali da siđu na asfalt i predaju se. Oko 6.500 muškaraca i dječaka se predalo. Oko 1.200 ih je dovedeno na stadion u Novu Kasabu. NATO je iz svog aviona snimio fotografije zarobljenih muškaraca i dječaka", rekao je Hasanović.

Hajrija Orić kaže da je njen suprug Šahin zarobljen u Kasabi.

"On je bio na ovom stadionu sa svojim bratom Ramizom. Prebačeni su u Kravicu gdje su ubijeni", istakla je Hajrija kojoj je u genocidu ubijen i sin Elvir:

"Elvir je bio 1976. godište. Ubijen je. Pronađen je i identifikovan. I otac mu je nađen, ali svega nekoliko kostiju. Ukopani su u mezarju Memorijalnog centra. Nekako mi je lakše kad znam da imaju svoje mezarove da mogu otići i proučiti Fatihu", kazala je Hajrija.

Danas obilazimo stratišta, jedno od njih je u Kravici gdje je ubijeno vise od 1300 muškaraca i dječaka bošnjačke nacionalnosti 13. jula 1995. godine pic.twitter.com/UQL6e3hEu6

— Srebrenica Memorial Center (@SrebrenicaMC) July 13, 2023