Fatimu i Hasana spajaju dvije smrti i jedno rođenje: 'Reci mami da se nisam patio'

(Patria) - Fatiminog supruga Smaju upoznao sam prije dvadesetak godina. Fatimu sam prvi put uživo vidio sinoć. Došla je u Hayatov studio sa Ćamilom i Hasanom. Pričala je priče koje sam uglavnom čuo ili pročitao. Pa, opet, nisam baš imao snage da na kraju emisije izgovorim da je ovo bila posljednja Istraga sedmice ove sezone. Da nema snimka, ne bih ni znao kako sam odjavio emisiju, piše Avdo Avdić.
Dva sata kasnije vozio sam je kući u Tuzlu. Nagovarao sam je da napiše knjigu. Ne želi. I nije uopće bitno zbog čega ne želi.

“Možda da”, kaže mi,”neko samo uveže moje intervjue”.

Barem stotinu ih je dala. I opet nije ispričala ni pet posto onoga što je doživjela.

Kada je imala šest godina ostala je bez oca. Majka je školovala nju i brata. Završila je medicinu u Tuzli i devedesete počela raditi u Bratuncu. Na početku rata izbjegla je u Srebrenicu i počela pisati historiju.

Nju i Hasana Hasanovića povezuju dvije smrti i jedno rođenje.

“Moj otac je umro od gladi”, kaže Hasan.

Doktorica Fatima u srebreničkoj ratnoj bolnici pokušala ga je spasiti.

“Godinu kasnije,’94., doktorica Fatima je spasila mog sina koji se rodio sa 1800 grama. Smršao je na 1660. Trideset i dva dana je bio “u komi”. Danas ima 26 godina i 106 kila”, prisjetio je Hasan.

Zvali su ga Palčić.

“Stalno je u toj našoj improviziranoj bolnici gdje je bi smješten mene hvatao za palac. Zato sam i mu dala ime Palčić”, kaže Fatima.

Onda je došao juli ’95. I Fatima i Hasan su krenuli šumom prema Tuzli.

“Pitala sam holandskog ljekara da li će nas zaštititi, a on mi nije mogao potvrditi. To mi je palo napamet kada je padala Srebrenica i u glavi mi je bila Vukovarska bolnica, strah me bilo da će me zarobiti. Svjetlija strana mi je bilo da krenem putem šume i da imam makar malo sudbine u svojim rukama. Bilo mi je u glavi samo da im živa ne padnem u ruke”, kazala je doktorica.

A Hasan? Majku, suprugu i jednogodišnjeg sina je ispratio u Potočare.

“Supruga je s vrata skinula lančić i dala mi ga. Stavio sam ga u zadnji džep i ponio sa sobom”, sjeća se Hasan.

Tri brata, Hasib, Hasan i Hajro krenuli su u koloni smrti. I doktorica Fatima je bila u koloni.

“Najmlađi brat Hajro ubijen je ujutro 12. jula, odmah po prelasku Buljima. Njega sam mogao samo preokrenuti na leđa i ostaviti u šumi”, kaže Hasan.

Hasan Hasanović pored mrtvog brata Hasiba u Nezuku 1995. godine

Fatima je bila s bratom i svojim kolegama iz medicinskog tima. Preživjela je zasjedu na Kameničkom brdu.

“Sad su počeli pucati samo smo trčali prema potoku. Meci su oko nas fijukali. Moj brat je imao flašu vode u ruci. Kad smo sišli u potok, vidjeli smo da je metak pogodio u flašu. Brata nije”, kaže Fatima Klempić-Dautbašić.

Fatima Klempić-Dautbašić dolazi na slobodnu teritoriju 1995. godine

Njen sadašnji suprug Smajo Klempić će joj kasnije ispričati da na Kameničkom brdu nije mogao stati na zemlju od leševa. Procjene su da je oko 1000 ljudi ubijeno u toj zasjedi.

Hasan se držao brata Hasiba. Uspjeli su preći Jadar i doći skoro do Zvornika. Kod sela Liplje Hasib je teško ranjen.

“Uspio sam ga donijeti do Baljkovice. Spustili smo se u jedan potok. Doktorica Fatima i doktor Ilijaz Pilav su mu pokušali vratiti crijeva. Dali su mu jednu infuziju koju su imali u ruksaku i produžili su mu život”, govori Hasan, dok u studiju Hayat TV-a sjedi pored doktorice Fatime.

No, Hasibu nije bili spasa. Umro je na bratovim rukama.

“Rekao mi je – reci mami da se nisam patio i izdahnuo”.

Hasan ga je prenio u Nezuk. Bratove oči je sklopio na slobodnoj teritoriji.

“Obećao sam majci da će nas preći dvojica. I prešla su dvojica”.

Hasan je danas živ. A volio bi, kaže, da je umjesto njega živ brat Hasib.