DEJTON PROTIV ДЕЈТОНA

Između zvuka "Ode mira", na spomen dvadesetogodišnjice ratifikacije Dejtonskog mirovnog sporazuma, u raskoši Narodnog pozorišta i zasad nepoznatog načina obilježavanja njegovog pariškog potpisivanja događa se kondenzovano odgonetanje XIV članova njegovog Aneksa IV (Ustava Bosne i Hercegovine).

Čarobnjački hokus-pokus Dejtona "sve strane jednako nezadovoljne i jednako zadovoljne" trajao je izgleda samo do napuštanja vojne zračne luke Right-Paterson. Povratak ih je vraćao u još uvijek vruće rovove balkanskih ratova s početka 90-ih. Iznova se obrušuju, ne manje bolno, na Bosnu i njene ljude, učinivši ih dvodecenijskim taocima "NEDOVRŠENOG RATA".

Uspostava aktuelne državne vlasti promovirala je princip rješavanja onog o čemu postoji saglasnost partnera, a sklanjanja sa stola rješenja suprotstavljenih viđenja. Taj princip je nudio pomake, uistinu spore i nedovoljne, pa je imao konačan efekat tek iluzije idile.

Cijela priča, ovoga puta, je imala samo jedan neupitan konsenzus bošnjačko-srpskih odnosa: "Milorad Dodik i SNSD nisu, niti mogu biti dio ovoga projekta".

Tu počinje rasplet kojem smo vinovnici. Predodređeni (još uvijek) politički luzer Dodik iz pozicije izopćenosti (uz izuzeće neupitnog savezništva Čovića i njegovog HNS-a) u javni prostor robusno ubacuje lobističku podvalu "Bosne i Hercegovine dogovorene države".

Aktivira je kao odgovor na presudu Ustavnog suda o 9. januaru – “Danu državnosti RS-a”. Pokušava osporiti neupitni dejtonski kontinuitet države BiH i očuvati tom kontinuitetu negirajući kontinuitet administrativne jedinice entiteta Republika Srpska.

Kako se sada čini "praznični" kontinuitet će ostati tek emotivno senzibilna reminiscencija tragičara, bez bilo kakvih ustavno-pravnih učinaka u određenju ustavnog karaktera Bosne i Hercegovine, a posebno onih tipa: državna zajednica, zajednica država, konfederacija i ko zna kako još.

Izostanak pozitivnog eha, jasno osporavanje dejtonskim slovom, nije dovoljan razlog odustanka. Isti cilj spreman je postići devastacijom Ustavnog suda BiH, pokušajem uvođenja u mehanizam njegovog odlučivanja isključivo etničkih principa. Nametanje takvog zakona o Ustavnom sudu je vjerovatno samo još jedna Dodikova petarda praskalica.

Nervozno tražeći potvrdu navodnog kvazidržavnog suvereniteta entiteta proizvodi i slučaj SIPA.

Upravo iz kuhinje dogovorene države vadi nepostojeći suverenitet entiteta i pretpostavlja ga suverenitetu države. U javni prostor "pomirbeno" nudi dijalog državnih institucija i institucija RS-a, što nije ništa drugo nego međunarodno-pravni odnos bilateralnog dogovaranja dva jednako suverena subjekta. I ovaj manevar ostaje bez očekivanog učinka, promjene ustavno-pravnog karaktera Dejtonskog mirovnog sporazuma i određenja pozicije entiteta- administrativne jedinice u njemu.

I sam bih volio da je tu kraj i da luzer ostaje luzer, ali nažalost još nas ovih dana čeka, vjerovatno i najteži, sukob sa dejtonskom podvalom "dogovorenom državom".

Apelacioni sud suda BiH će odlučiti i obznaniti, konačnu i izvršnu presudu u predmetu kojim će biti omogućeno knjiženje imovine vojnog objekta "Han Pijesak", na državu Bosnu i Hercegovinu. Pozitivna presuda će polučiti efekte sudskog presedana i otvoriti prostor za knjiženje svih objekata na teritoriji RS-a, konačno na svog titulara- državu BiH.

Ovim bi se stekle mogućnosti za aktiviranje odgođenog pristupa Bosne i Hercegovine MAP-u, kao početka NATO puta Bosne i Hercegovine. Već sam NATO put čini neupitnim bosanskohercegovačku državnost i njene vanjske granice. Taj čin luzera i luzere smješta tamo gdje im je i mjesto, u ružnu ropotarnicu bosanskih negatora.

Možda nagovještena događanja budu i najveća kušnja poslije dejtonske Bosne, a jedno je sigurno, njenim okončanjem Bosna i Hercegovina više neće biti talac NEDOVRŠENOG RATA.

U slavu skorog okončanja sukoba DEJTONA protiv ДЕЈТОНА s poznatim ishodom valja nam elizejsko-pariške potpise prigodno s dragošću obilježavati.