Zašto naša politička elita od Hrvatske ne traži imovinu BiH

Članovi Predsjedništva BiH naredne sedmice putuju u službenu posjetu Hrvatskoj. A, najavljena je i zajednička sjednica Vlade Tihomira Oreškovića i Vijeća ministra BiH. Valjda u Sarajevu, kada se bh. predsjednici vrate iz Zagreba.

Već se da naslutiti da će glavna tema sastanka u Zagrebu biti Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP).

Pojednostavljeno, od Bosne i Hercegovine se traži da otvori granice robama iz Hrvatske, po nultoj carinskoj stopi.  To se, uostalom, traži i za robe iz preostalih 27 zemalja članica Evropske unije.

Analitičari upozoravaju - bit će to velika ekonomska šteta po privredu Bosne i Hercegovine. Naročito poljoprivredu. Ipak, apeli ne pomažu mnogo. Evropska unija je neumoljiva, međunarodni zakoni se moraju poštivati, ako BiH želi izaći iz geta. Prije svega ekonomskog.

Kad malo bolje razmislim, možda ovo i nije loše vrijeme za Bosnu i Hercegovinu.

Sastanak u Zagrebu je prilika da se dogovorimo za zapadnim susjedima. Mi njima otvorimo granice, oni nama vrate našu imovinu u Hrvatskoj. Zemlje bivše Jugoslavije još 2004. godine potpisale su Sporazum o sukcesiji. Dogovoreno je da se republikama bivše Jugoslavije vrati njihova imovina.

Uglavnom se radi o skupocjenim nekretninama. 

Naivna Bosna i Hercegovina Hrvatskoj je vratila do posljednjeg kvadrata. Maltene isti dan kad je Sporazum i potpisan. Deseci zagrebačkih radnji danas opet rade u Sarajevu, u vlastitim prostorima. I lijepo zarađuju. Da sada ne govorimo o tome da Hrvatska na području BiH proizvodi i struju, od koje Livnjaci i Duvnjaci skoro pa nemaju nikave koristi.

Nažalost, Hrvatska Bosni i Hercegovini do danas nije vratila niti jednu ciglu. Procjenjuje se da u Hrvatskoj leže nekretnine Bosne i Hercegovine vrijedne više stotina miliona eura. U najvećoj mjeri to su hoteli i zgrade propalih kompanija.

Ono što Hrvatima znači Sporazom o stabilizaciju i pridruživanju, nama bi značilo rješenje takozvanog pasivnog podbilansa. Jer, ulaskom u posjed te ogromne imovine, značilo bi da bi Bosna i Hercegovina nekretnine mogla pretvoriti u novac. Od tog novca mogao bi se uvezati radni staž za sve one radnike u zemlji koji ne mogu ostvariti penziju. Nećemo pretjerati ako kažemo da bi Bosna i Hercegovina nahranila hiljade gladnih usta.

Dakle, treba očekivati da naši politički lideri konačno zatraže reciprocitet i pokažu da imaju stav makar kada poštuju zakon i međunarodne sporazume svoje države, kakav je i onaj o Sukcesiji država nastalih raspadom bivše Jugoslavije.   

Da Hrvatska u odnosu prema Bosni i Hercegovini poštuje međunarodne sporazume, kako licemjerno traži da ih poštuje Bosna i Hercegovina, u velikoj mjeri bi to ojačalo ekonomski siverenitet naše zemlje. Suveren si onoliko koliko si suveren ekonomski. A, očito je da Bosna i Hercegovina ima sve više problema sa ekonomskim suverenitetom. U tome nas podobro koče zapadni susjedi.