Čoviću važniji etnički čistači Hercegovine u Hagu, nego Komarica u RS

Odnos Milorada Dodika i Dragana Čovića je jasna kopija odnosa Bobana i Karadžića, minijatura Miloševića i Tuđmana kojom se želi ovjeriti podjela BiH. Čović i Dodik su se uz arbitražu Borisa Tadića 2009. godine i sami susreli u Karađorđevu. Stanje im danas ide u prilog: Hrvata nema u RS, pa je Čović tu da Dodiku ovjeri etničku čistoću manjeg bh. entiteta.     

I onda je o stanju Hrvata progovorio biskup Franjo Komarica:

-Ljudi, dođite u Banja Luku pa vidite, tamo je Blajburg. Gdje su Banjalučani, zašto su oni pobijeni, zašto je njima oduzeto pravo na identitet? Nemaju pravo na svoje rodno mjesto. To je Blajburg za mene - rekao je Komarica.

Milorad Dodik je odmah zatražio od Komarice da povuče izjavu u kojoj poredi Banja Luku s Blajburgom. I haranga protiv Komarice je odmah krenula, a mnogi su tada od Dragana Čovića očekivali da zaštiti biskupa od napada koje je pokrenuo njegov prijatelj Dodik. Ali, Čović je tada rekao kako smatra da “Komarica takvu izjavu nije trebao ni dati”.

"Nemam namjeru komentarisati bilo čije izjave. Crkva neka radi svoj posao, politika će raditi svoj, ali ono što svakako trebamo svi zajedno i biskup Komarica, i Perić i kardinal Puljić, sjediti i promišljati, kako zaustaviti mlade ljude da ne odlaze"…

Čović već 23 godine sjedi i promišlja. Zaključio je da su Hrvati etnički očišćeni iz Tuzle, Sarajeva, Zenice, jednako kao i iz Republike Srpske i izazvao bijes.

Željko Reiner, predsjednik Sabora RH je otišao s govornice u Banjoj Luci, jer nije bilo istaknutih državnih zastava na pres konferenciji. A tema razgovora sa zvaničnicima Republike Srpske upravo je trebao biti težak položaj Hrvata. Zašto se ugroženost u RS-u vidi iz Zagreba a ne iz nove predsjedničke rezidencije u Mostaru? 

“Niko nema pravo zavađati nikoga u BiH, pa ni PREDSTAVNIKE bošnjačkog, srpskog ili hrvatskog naroda”, odgovorio je Čović.

Izgleda šokantno, ali u ovoj izjavi on zamijera Komarici da želi da ga zavadi sa Dodikom.   

Ova izjava je pokazala da Čovića sa Dodikom ne veže samo prijateljstvo. Djeluje kao da je razlog poslušnosti prema srpskoj strani došao iz nekih starih državnih institucija.    

Možda zato Čović površno tretira izjavu biskupa Komarice o stravičnim likvidacijama u Banjoj Luci od 1992. godine. Banjalučki Srbi danas otvoreno govore da je u njihovom gradu ubijeno oko 250 Bošnjaka i Hrvata, ali niko do sada nije pokušao istražiti šta se događalo u gradu na koji nije pala niti jedna granata za sve vrijeme rata.    

Čović je i na to imao komentar: “Ne želim se vraćati u prošlost”.

Ali je u Hagu posjetio Prlića i ostale ključne tvorce prošlosti u ovoj državi. Kao predsjednik države odao im je time priznanje za trud i zločine po logorima, od Dretelja do Heliodroma, od Stupnog dola  do Ahmića.

Čović jednostavno nema stava prema Hrvatima u RS. Zahvaljujući tom nedostatku stava, nema ni Hrvata u RS. Danas posavski Hrvati zajedljivo zaključuju: Kad Čović sa vozačem, tjelohraniteljima i pratnjom dođe u posjetu Dodiku, u RS se poveća broj Hrvata za par procenata.

Jedno stravično etničko ćišćenje nema mjesta u Čovićevoj nacionalnoj strategiji. Da Čović uistinu želi povratak svog naroda u njihove domove, Dodik bi bio usamljen u promociji RS kao etnički čistog prostora.

Jednako tako, da Čović i njegov HDZ prestanu sanjati stare velikodržavne snove, BiH bi ekspresno postala funkcionalna država. Ali Draganu Čoviću trebaju glasači, a oni se nalaze u Federaciji. Zato su ovdje ugroženi Hrvati, a nisu u RS. Računica je prosta: U RS i nema Hrvata pa nema ni ugroženosti.

Zato danas Komaricu više brane bošnjački političari od Čovića. Zato Čović i posjećuje etničke čistače hercegovačkih Bošnjaka i Srba u Ševeningenu. Jer da nije zločinačke prošlosti, ovdje ne bi bilo ni RS ni HZHB. Bila bi Bosna i Hercegovina.