Han Pijesak kost u grlu Dodiku i Čoviću

Drugostepenom presudom Apelacionog vijeća Suda BiH kojom se manjem bh. entitetu nalaže da vojnu imovinu u Han Pijesku uknjiži na državu Bosnu i Hercegovinu deblokiran je put za dobijanje MAP-a.

Presuda je historijska, ma koliko se na prvi pogled činilo da je tek jedna u nizu. No, treba imati na umu da su ovu presudu čekali i u NATO Savezu, tako da izbjegavanje njene implementacije neće biti baš tako lako.  

Njome se definitivno stavila tačka na silne blokade koje su vlasti manjeg bh. entiteta činile u kontinuitetu, a sve u cilju unutrašnjeg slabljenja države, kroz otimačinu njene imovine i prisvajanje na entitete, te zaustavljanje države BiH na putu ka NATO-u.  

Nisu sada uznemireni samo Milorad Dodik i Vlada RS ovom presudom.

Dobrano je uzdrman i Dragan Čović, iako je uspio u Mehanizam koordinacije ugraditi i kantone i dati im državni značaj, što će se itekako vidjeti kada krene donošenje odluka vezanih za evropski put BiH.

Mislio je Čović, baš kao i Dodik, da je davanjem na težini kantonima, odnosno provođenjem referenduma u RS put ka disoluciji države Bosne i Hercegovine već utaban i da nema prepreka.

Ipak, malo ih je „iznenadila na spavanju“ presuda o Han Pijesku. Valja je sada i progutati, pa svariti.

Čović je odmah pisao (što je direktna posljedica presude o imovini u Han Pijesku) visokom predstavniku Valentinu Inzku o „ugroženosti Hrvata“.

Šta je ustvari pravno-formalno posmatrano ova presuda poremetila u „paklenom planu“ ovog dvojca koji datira još od Prudskog sporazuma koji je Miloševićev projekat.

Početak je to štemanja temelja dogovorene „države“ iz vremena sastanka Milošević-Tuđman u Karađorđevu, Karadžić-Boban u Gracu i na koncu Čović-Dodik u Karađorđevu.

Otuda i Čovićev SOS upućen Inzku da se „hrvatsko pitanje može riješiti i bez teritorijalnog preustroja. Za to je dovoljno kroz ustavne i promjene izbornog zakona vratiti dio prava koja im je pružao Vašingtonski sporazum, odnosno tekst izvornog Ustava FBiH“.

Čović se vraća na 1994. godinu. Baš kao što se Dodik referendumom o Danu RS vraća na 1992. godinu. I ne zastavlja se na tome, već počinje pripremati teren pričom da to više nije Dan RS već „dan državnosti RS“.

Zajedno njihov povratak u prošlost rezultira upravo dogovorenom državom, u kojoj svoj kontinuitet imaju tzv. Herceg-Bosna i entitet Republika Srpska.

Hrvatska zajednica Herceg-Bosna nastala je 18. novembra 1991. godine, a 28. avgusta prerasla je u “upravnu jedinicu Hrvatska Republika Herceg-Bosna u sklopu Republike Bosne i Hercegovine“.

Ta Hrvatska Republika Herceg-Bosna bila je uz Republiku Hrvatsku supotpisnica Vašingtonskog sporazuma 18. marta 1994. godine.

Ovim je sporazumom stvorena Federacija BiH kao zajednica hrvatskog i bošnjačkog naroda, a činjenično je nastavila postojati i nakon donošenja Ustava FBiH 30. marta 1994. godine. Ukinuta je tek 14. avgusta 1996. godine kada su sve ovlasti „Vlade Herceg-Bosne“ prenesene na Vladu FBiH.

Čović je upravo u svom pismu Inzku zatražio vraćanje na tekst izvornog Ustava FBiH iz 1994. godine kojim je tzv. Herceg-Bosna egzistirala sa svojom zakonodavnom, izvršnom i sudskom vlasti. U slobodnom prijevodu - treći entitet.

Eto i odgovora zašto je Čović zdušno prije tri dana podržao referendum u RS uz opasku da „ne vidi zašto bi PIC trebalo da se organizuje oko toga da li će neka opština, kanton ili entitet imati svoj dan i obilježavati ga iako odluke Ustavnog suda BiH treba poštovati“. 

(Digresija - ako ih već treba poštovati zašto Čović i svi hrvatski političari u BiH uporno koriste neustavni termin županija).

Žali se Čović visokom predstavniku da su Hrvati dvije decenije „sustavno lišavani svojih legitimnih prava koja su u pravnom smislu nedvojbeno zajamčena Dejtonskim, a prethodno i Vašingtonskim sporazumom“.

Kao primjere lišavanja Hrvata zagarantovanih prava, naveo je „izborne procedure, prema kojima Bošnjaci mogu da utiču na izbor hrvatskog člana Predsjedništva i Hrvata u institucijama FBiH, dok Hrvati nikako ne mogu da utiču na izbor bošnjačkog člana Predsjedništva niti Bošnjaka u institucijama FBiH.

Ukoliko Hrvati i uspiju imati svoje legitimne predstavnike u Vladi FBiH, kao što je to trenutno slučaj, postojeća pravila i odnos snaga u Vladi tog entiteta stavlja ih u inferioran položaj, jer Vlada FBiH može donositi sve odluke bez njihovih glasova, dok, s druge strane, niti jedna njihova odluka ne može biti usvojena bez pristanka bošnjačkih ministara u Vladi FBiH - ističe Čović i uvjerava da hrvatska politika u BiH nema za cilj nikakav vid separacije, već uspostavljanje jednakosti tri konstitutivna naroda.

Separacija nije zahtjev da se vrati tzv. HRHB u funkciju, već je to jednakopravnost. Zanimljivo pojašnjenje lidera HNS-a i HDZ BiH. Dobija li se vraćanjem na 1994. godinu jednakopravnost ili treći entitet?

Upozorava Čović i da se „ zlouporabom institucionalnih promjena na način koji izravno šteti egzistencijalnim interesima Hrvata, od nepravedne raspodjele prihoda od neizravnih poreza, preko prostornog planiranja i neravnopravnosti na razini Javnog RTV sustava, pa do uspostave neustavnih ministarstva u Vladi Federacije BiH i općenito uzurpiranja županijskih nadležnosti u korist entitetske razine vlasti na kojoj bošnjački politički predstavnici mogu suvereno i samostalno odlučivati i vladati“.

Nije spomenuo Čović u svom pismu da porezni inspektori u protekle dvije decenije nisu češljali prostore gdje su Hrvati većina te da su poreze plaćali minimalno ili gotovo nikako, a sada bi dio kolača?

Nije Čović spomenuo da je sa koalicionim partnerima razgovarao i oko „Javnog RTV sustava“ gdje su podijeljene pozicije. Naravno, pri tome nije se sjetio napisati da u kantonima gdje su većinski stanovnici Hrvati minimalna naplata RTV takse, te da se na recimo Dnevniku 2 centralnoj informativno-političkoj emisiji FTV-a više upotrebljava hrvatski jezik nego recimo na HRT-u? Ili da manifestacija od značaja za odbranu BiH „Odbrana Igmana“ niti jednom riječju nije spomenuta na FTV, ali smo zato 15 minuta gledali obilježavanje Oluje u susjednoj državi.  

Šta će sada biti sa referendumom u RS nakon presude o imovini u Han Pijesku? Očigledno će biti više „emotivan žal“ negoli opasna politička prijetnja po opstojnost države BiH.

Referendum u RS i Čoviću itekako ide na ruku, ili je išao do Han Pijeska.

Dogovorom iz Karađorđeva od prije nekoliko godina i Dodik i Čović, pretočene kroz deklaracije Sabora SNSD-a i HNS-a iz 2015. godine, planirali su „državu RS“ i tzv. HRHB, a Bošnjacima, kao najbrojnijem narodu, namijenili nekih 24 posto teritorije.

Bošnjački političari šute, što i nije neko iznenađenje.

I na presudu nema reakcija, iako je historijska. Nema ni na „jade mladog Čovića“ Inzku.

Kad se već vraćamo u prošlost, onda neka Bošnjaci zatraže vraćanje Ustava Republike Bosne i Hercegovine iz 1991. godine. Prije nastanka paradržava „RS i HZHB“. Tada su svi bili jednakopravni i niko nije bio ugrožen.