Milorad Dodik je otvorio sezonu referenduma u RS. Organizirajući neustavno i nezakonito izjašnjavanje građana manjeg bh. entiteta o 9. januaru udario je šamar Zapadu.
Najavio je to lider SNSD-a još prošle godine u Deklaraciji ove stranke, ali se niko nije obazirao na to. Deklaracija k'o deklaracija, stranke ih usvajaju na stotine a ništa se iz njih ne realizira. Tako su se svi odnosili i prema ovoj SNSD-ovoj.
Tek kada je priča postala veoma ozbiljna kroz usvajanje odluke u Narodnoj skupštini RS ljetos, a posebno nakon njenog objavljivanja u Službenom glasniku RS te zahtjeva NSRS upućenog Ustavnom sudu BiH da poništi svoju odluku o neustavnosti 9. januara, digla se i kuka i motika - od političara u regionu do međunarodne zajednice ne bi li Dodik odustao od svoje nakane.
I bi tako 25. septembar. Skrši se oko 2 miliona KM budžetskog novca na Miletov referendum, narod u anketama za TV zbunjen, ne zna ni za šta se glasa pa poručuje „nek pobijedi bolji“.
Mile proglasi nekakvu pobjedu demokratije, slobodne narodne volje... Rezultati se „navukli“ kako bi se u Laktašima mogao napraviti dernek. Režimski mediji 25. septembra stvarali su lažnu atmosferu euforije idući toliko daleko u TV prilozima da su se dotakli i Dušanova carstva. Oni iz Srbije, a posebno Hrvatske „ubacivali su drva na podloženu vatru“, spinovanjem o ratu, napadima, napetošću, dugim cijevima na ulicama...
Dodik je, definitivno 25. septembra 2016. godine prešao crvenu liniju nakon koje više nema nazad. Pokrenuo je do sada uspavano Tužilaštvo BiH da napokon otvori istragu oko organiziranja neustavnog referenduma. No, uputio je on poruku pravosuđu BiH i prije ove informacije, da „ako ga hoće hapsiti neka onda hapse referendum“, praveći tako alibi za sebe.
Organizovanjem referenduma natjerao je i lidere opozicije okupljene oko Saveza za promjene da ga podrže, jer da to nisu uradili onda bi iskoristio vrijeme do 2. oktobra da ih naziva izdajicama srpskog naroda i na tome bi temeljio ostatak kampanje.
Demonstrirao je lider SNSD-a „autonomiju“ manjeg bh. entiteta u odnosu na državu Bosnu i Hercegovinu, te da ne poštuje „ni popa ni kadiju“, iako izlaznost građana nije bila onakva kakvom je planirao.
Svoje nezadovoljstvo i ljutnju zbog kraha neustavnog referenduma nije mogao sakriti te je na skupu na Palama poručio da „treba biti sramota svakog Srbina koji nije izašao na referendum“.
Šta nakon 25. septembra? Hoće li u ovoj državi sve biti isto, kako to nedavno poruči Dodikov prijatelj lider HDZ BiH Dragan Čović?
Isto neće biti. Neće zasigurno ni za Dodika na izborima 2. oktobra. Izvagao se na referendumu pa vidio da i nije baš više toliko popularan među Srbima u manjem bh. entitetu. Od „srpstva i nacionalizma“ se ne živi, ne može se prazan stomak nahraniti.
Iako je, naravno, imao drugačiju računicu, da će mu baš ogromna izlaznost i rezultati referenduma biti glavni adut na izborima protiv Saveza za promjene.
Hoće li biti uhapšen? Saslušan u okviru istrage Tužilaštva BiH bit će sigurno. Samo teško da će to uraditi u Sarajevu. Prije da će izjavu dati u Banja Luci.
A možda i neće. Možda dok dođu do njega organizuje referendum o Sudu i Tužilaštvu BiH pa da opet „narod“ iskaže svoje negodovanje i svojom „demokratskom voljom“ ne prizna državne pravosudne institucije. I to je u stanju u raditi, kako bi sebe spasio.
Ne treba zaboraviti da je upravo Dodik formirao Specijalno tužilaštvo RS kada su otvorene istrage o velikim aferama u RS, a sve sa ciljem da mu neko iz Sarajeva ne zakuca na vrata.
Može li ako nastavi organizirati referendume doći do otcjepljenja RS, odnosno raspada BiH?
Do raspada BiH onog doslovnog neće doći, jer su njene granice međunarodno priznate. Očuvanje i opstanak BiH garantuje prije svega NATO, ali i SAD i EU.
Može doći jedino do raspada institucija BiH, počev od Ustavnog suda BiH, Suda i Tužilaštva... dakle cjelokupne sudske vlasti na državnom nivou. Ne treba iznenaditi ako povuče srpske kadrove iz Vijeća ministara, Parlamenta BiH, OS BiH, SIPA-e, DKPT-a, Granične policije, OSA-e.... i blokira njihov rad.
Prođe li Dodik, odnosno njegova rušilačka i antidržavna politika nekažnjeno, referendumi će postati način njegovog političkog djelovanja do izbora 2018. godine.
Ne bude li međunarodna zajednica, ma kako se zvala OHR, PIC, visoki predstavnik..reagirala adekvatno, nastavit će on raditi po svome i govoriti „srpski da ga ceo svet razume“ kako je sve izraz volje naroda - i 9. januar, pa će onda i o Sudu i Tužilaštvu BiH, pa o (ne)pristupanju BiH NATO Savezu i na koncu slijedi „svenarodno“ izjašnjavanje o otcjepljenju manjeg bh. entiteta.
Dodik udara na državu transparentno. Čović to radi lukavo i pritajeno. Stoga lidera HDZ BiH, čija je izjava da se radi „odnosu dva naroda, Bošnjaka i Srba“, a da Hrvati samo žele da se riješi „hrvatsko pitanje“ prošla neopaženo u javnosti, ne treba ispuštati iz vida.
Koliko je politički opasan lider SNSD-a utoliko je opasniji njegov partner Čović. Jer princip je isti, referendumi su samo nijanse.