Ko koga obmanjuje: Iz EU nikad više hvale za bh. političare, a građanima sve gore

Ja tebi vojvodo, ti meni serdare. Ovako bi se najslikovitije mogao opisati odnos između vlasti Bosne i Hercegovine i predstavnika Evropske unije u posljednjih 12 mjeseci. Iz Evropske unija nikada više nisu hvalili rad bosanskohercegovačkih vlasti, a zemlja nikada nije bila u većoj krizi.

Svjetski analitičari idu toliko daleko da ne isključuju ni nove sukobe na ovim prostorima. Građani su na trenutak bili zaboravili na ekonomsku krizu, strahujući od crnog scenarija. 

Stručnjaci iz Centra civilnih inicijativa objavili su podatke da su vlasti Bosne i Hercegovine u protekloj godini ispunili tek 43 posto iz Reformske agende, i to nikako ili skoro nikako iz oblasti vladavine prava i bolje poslovne klime. A, ko biva, bez te Agende Bosna i Hercegovina ne može u Evropsku uniju, pa taman da nas vole ko zjenicu oka svoga.

Otkriveno je i to da premijer Novalić lažira podatke o broju zaposlenih. Brojke od 25.000 novih radnih mjesta ni izbliza nisu tačne. Kamo sreće da su zaposlili toliki broj ljudi.

Sa tim podacima u Briselu se hvali i državni premijer Zvizdić. Tapšu i njega po ramenu briselski zvaničnici, hvale ga da je BiH postigla do sada neviđen uspjeh na putu ka EU. „Ode radosti“ čujemo i kada oni nam dođu u posjetu.

A građanima nije do pjesme, jer oni su ti koji žive „dole“, u stvarnom svijetu, gdje nema lažiranih podataka već život koji je svakim danom sve teži.

Lažirani su i podaci o zaduženosti Bosne i Hercegovine. U analizi 'Stanja nacije' precizno se navodi da niko nema precizne podatke koliki je stvarni dug Bosne i Hercegovine. Ovo što imamo pred očima pokazuje katastrofalno stanje. Na kraju prošle godine vanjski i unutrašnji dug Bosne i Hercegovine dostigao je historijski maksimum od 43 posto od ukupnog BDP-a, a do kraja godine bi mogao biti još i veći. Dodaju li se i dugovi za koji se ne zna, onda dug Bosne i Hercegovine katastrofalniji ne može biti. Vjernici bi rekli, samo nam Bog može pomoći.

Poraznije od bosanskohercegovačkog vanjskog i unutarnjeg duga jedino je način na koji se taj dug vraća. Teorija i praksa kažu da se dug vraća iz deficita, a kako deficita u Bosni i Hercegovini ima samo u glupostima, dug vraćamo iz prihoda u entitetskim budžetima. Budžetski deficit vraćamo novim kreditima i tako dobijemo „savršeni krug“. Sve dok jednom ne ispadnemo iz tog kruga. 

Za to vrijeme građani Bosne i Hercegovine dušu poje iluzijama o napretku u zemlji. A u tome im podobro pomažu hvalospjevi iz Evropske unije. Komesar za proširenje EU Johannes Hahn izgleda čita samo režimske medije, na čijoj vremenskoj prognozi kiša nikad ne pada u Bosni i Hercegovini. Sunce grije čak i po noći.

Ono malo trezvenih ljudi u zemlji s pravom se brine i pita šta će biti sa zemljom kada banke dođu po svoje pare, a iz Evropske komisije ipak shvate da u Bosni i Hercegovini nema napretka.

Hahnu neće biti teško reći kako mu je žao i da su bosanskohercegovačke vlasti i njega obmanule o napretku.

Prisjest će nam tada i Dodikov referendum, i Čovićev treći kanal i Izetbegovićeva minder politika.

A Bosna i Hercegovina je sve bliže tom scenariju.

Samo da to ne bude oko Nove godine, da se narodu ne pokvari novogodišnje sijelo. Pa poslije - nek bude šta će biti.