Srbija kažnjava za Kongo, genocid u Srebrenici se nije desio

Srbija ostaje jedina država u cijelom civiliziranom svijetu koja ne želi priznati genocid počinjen u Srebrenici.

Naprotiv, ne biraju se sredstva kako bi se plansko ubijanje 8.372 Bošnjaka ublažilo i predstavilo kao „tek ratni zločin na malom broju ratnih zarobljenika“.

Za njene političare i lidere, čast izuzecima poput Čedomira Jovanovića, istina je isključivo ono što oni žele da vide i što plasiraju tamošnjoj javnosti.

Za njih je „istina“ da se genocid u Srebrenici nije dogodio! I u to nastoje uvjeriti ne samo svoje građane već i ostatak svijeta.  

Iako se premijer Aleksandar Vučić uporno trudi putujući po svjetskim destinacijama da pokaže jednu novu demokratsku Srbiju, prijedlogom izmjena Krivičnog zakona kojim bi se kažnjavalo negiranje genocida u Kongu, a u Srebrenici ne bi, govori o tome koliko naš istočni susjed ni danas nije odmakao od planova Srpske akademije nauka.

Srbijansku javnost ne žele suočiti sa nepobitnom činjenicom i jedinom istinom utemeljenom na haškim, ali i presudama domaćih sudova da su u Srebrenici zvjerski ubijena 8.372 Bošnjaka.

Odlukama da se kažnjava negiranje genocida u Kongu, a ne i u Srebrenici, toj paradigmi najvećeg zločina počinjenog nakon Drugog svjetskog rata, ne može se abolirati Srbija od odgovornosti- „žigosana“ je kao jedina država u svijetu koja je osuđena zbog toga što nije spriječila genocid u Srebrenici.

Suočavanje sa istinom o prošlosti rasteretilo bi Srbiju golemog bremena koje nosi od 90-tih godina.

No, to njen državni vrh ne želi. Po svaku cijenu i dalje zatvaraju oči pred surovom i bolnom stvarnošću, negirajući genocid u Srebrenici.

Nijedan rat vođen u svijetu nije dokumentiran pred pravosudnim organim kao što je rat u Bosni i Hercegovini. Dokumentacija, mjesta, imena žrtava, zločinaca... sve se zna.

Umjesto da se okrene budućnosti, Srbija živi u prošlosti, i ogromnu energiju i sve raspoložive resurse troši da kontinuirano negira srebreničku golgotu.

Negiranje genocida u Srebrenici nije politika pojedinca ili stranke, negiranje genocida u Srebrenici je strategija države Srbije.

Baš kao što je strategija 90-tih godina, nošena krilima srpskog nacionalizma, bila stvaranje velike Srbije u ime koje su i počinjeni zločini i genocid na prostoru Bosne i Hercegovine.

Kakva je razlika između Srbije prije četvrt stoljeća i danas kada se pogleda njen državni vrh? Nikakva.

Predsjednik Srbije je četnički vojvoda. Premijer Srbije je hodao po brdima iznad opkoljenog Sarajeva i poručivao da će za jednog ubijenog Srbina biti ubijeno 100 muslimana. 

Šef diplomatije Srbije bio je glasnogovorik Slobodana Miloševića u vrijeme krvavih pohoda na Balkanu.

Dok je njih, Srbija će i dalje živjeti u tami, lažima, na mitovima i epovima...

Džabe Vučiću što priča o evropskoj i nekoj novoj Srbiji, kada negira nepobitnu činjenicu - genocid u Srebrenici.

A bez priznanja nema ni istinskog pomirenja.