Strategija niskih udaraca iz Visokog sudskog i tužilačkog vijeća

Izbor Ranka Debeveca za predsjednika Suda BiH otvorio je ozbiljan problem ravnopravne nacionalne zastupljenosti u pravosuđu BiH. Reakcija je stigla iz SDA, koja je s pravom ustvrdila da Bošnjaka nema na rukovodnim funkcijama u pravosuđu BiH.

Ako ćemo pravo, svakako najkvalitetniji kandidat ovog konkursa bila je Dalida Burzić. Ona se s pravom može osjetiti oštećenom u ovom izboru. Profesionalni put bar dva bošnjačka kandidata bio je bogatiji od biografije Ranka Debeveca. Ključni čovjek ovog sumnjivog izbora bio je Milan Tegeltija, predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća. On se po svom starom običaju „vadio“ na priču o nezavisnosti pravosuđa.

Tegeltija je poznat u javnosti kao neko ko je vodio sumnjive procese u Osnovnom sudu u Banja Luci, uglavnom procese tragične po pravnu državu i dignitet pravosuđa.

Kada je dolazio na čelo VSTV-a, glavni disciplinski tužilac BiH Arben Murtezić je prikrio da je protiv Tegeltije podnesena krivična prijava za pomaganje u višemilionskom kriminalu.

Uoči samog izbora za predsjednika VSTV-a Tegeltija je od disciplinskog tužioca oslobođen krivice. U RS-u opozicija Tegeltiju javno naziva odanim čovjekom Milorada Dodika. Možda se zato, i pored odluke Ustavnog suda BiH, pojavio na onom secesionističkom obilježavanju Dana RS. Postoji desetine kompromitirajućih detalja iz rada Tegeltije, ali, za takvog čovjeka svakako je najgora činjenica da sjedi na čelu Vijeća koje određuje sudinu pravosuđa i ove države.

Zahvaljujući ovakvim osobama, nezavisnost pravosuđa je jedna od najtragičnijih sintagmi koje se mogu čuti u javnosti. Prije dvije godine su iz RS ucjenjivali i prijetili bojkotom institucija ako na čelo VSTV-a ne bude izabran Milan Tegletija. Tada je bilo nacionalne ugroženosti Srba u daleko većim količinama nego što je danas ugroženost Bošnjaka.

Već godinama se, bez ikakve sumnje, stranke miješaju u rad pravosuđa. Apsurdno je da se danas SDA osuđuje za miješanje u nezavisnost pravosuđa dok se otvara pitanje ozbiljnog narušavanja ustava i principa ravnopravne nacionalne zastupljenosti. Princip ravnopravne nacionalne zastupljenosti je pomenut u Ustavu i Izbornom zakonu BiH, bio je prisutan u praksi, ali nije precizno reguliran posebnim zakonom, a to će ubrzo biti neophodno.

Godinama traje rat za uguravanje stranački podobnih sudija i tužilaca u pravosuđe. Kako je moguće da niko iz SDA nije primijetio da SNSD i HDZ u VSTV ubacuju one kadrove koji samo nose bošnjačka imena, a odano služe antibošnjačkim interesima i ozbiljno ruiniraju ovu državu. Kako bi inače Tegeltija dobio većinu glasova za svog kandidata Debeveca? Tako se u Brčkom dogodi da čovjek koji je udario šamar srpskom zatvoreniku dobije veću zatvorsku kaznu od Srpkinje koja je stravično mučila i ubijala Bošnjake i Hrvate u zloglasnom logoru Luka.

Takvim odlukama povrijeđeno je načelo sudske nepristrasnosti. Suđeno je očito pristrasno zbog etničke pripadnosti i narušen ugled suda. Protiv tog sudskog užasa u Brčkom morao je reagirati član VSTV-a iz Brčkog, ali je, izgleda, mudro šutio i tragične presude su ostale pravosnažne.

Dok su novinari pisali i upozoravali javnost o najgorim i sumnjivim presudama brčanskih sudova, SDA, koja je imala i većinu u Skupštini Distrikta Brčko, nije reagirala. Mudro se šutilo o brojnim nepravednim presudama izrečenim Bošnjacima Brčkog, ali i na drugim sudovima u BiH.

Desetine je ratnih zločinaca odštetalo iz sudnica širom BiH, a VSTV se nije oglasio u javnosti o eventualnim reakcijama na takve nerazumne i oslobađajuće odluke. SDA je, nažalost, redovno bila bez reakcija, dok su brojne presude djelovale pogubno za žrtve i bile karikaturalno tragične po dignitet pravosuđa.

Bog zna kako će sve to izgledati nakon ove pravosudne diskriminacije Bošnjaka na rukovodnim pozicijama. Iza svega kao da se krije ozbiljna strategija, koja je kulminirala kada je fingirano hapšenje u Orašju, a hrvatska strana optužbama zasula samo Bošnjake.

Krajnji cilj je vjerovatno ruiniranje pravnih temelja ove države i produciranje haosa. Odavno je počelo i niko ne zna gdje će se zaustaviti. Takav je rezultat kad političke vođe ležerno posmatraju očajne ljudske sudbine? Već smo na svojoj koži osjetili šta dolazi nakon duge i mudre šutnje Bošnjaka?