Strategija SDA bez odgovornosti: Ako ne može neriješeno, može pat pozicija

Stranačke birokratije su spore i neefikasne. Služe samo privatnim potrebama birokrata. Oni su veliki znalci, najsposobniji kad treba nešto ušićariti za sebe, zaposliti porodicu, zgrabiti kakvu privilegiju. Ali, kad treba uraditi nešto za državu, kad se treba žrtvovati za opšte dobro, kad treba pomesti i urediti svoju avliju, tu im refleksi odmah usporavaju, tu se dogovaraju, rastežu i natežu, hoće lijevo, hoće desno i neće nigdje.

Nakon loših rezultata SDA na lokalnim izborima, ovih dana njen klub su napustila četiri poslanika Državnog parlamenta. Narod se pita ima li u državi vladajuće većine? Hoće li doći do preispitivanja unutar SDA? Zašto uvijek idu na neriješeno? Do kada će njima uvijek dobitna biti pat pozicija? U okruženju stvari stoje drugačije. Srbija je imala šest vanrednih izbora.

U HDZ-u Hrvatske se začas smijeni struktura na čelu sa Tomislavom Karamarkom, samo zbog sumnje da postoji sukob interesa kod njegove supruge. Kad bi se smjenjivalo zbog ovakvih stvari, u SDA-u ne bi ni portir preživio. U SDP-u Zoran Milanović daje ostavku zbog loših rezultata na izborima. Izabere se novi lider i ide se dalje. U SDA-u ne misle da imaju probleme. Nema dileme za boeme.

Četiri ugledna člana SDA, poslanici u Državnom parlamentu već više od godinu dana upozoravaju lidera stranke Bakira Izetbegovića da su potrebe za reformom neophodne. Izetbegović te zahtjeve preskače. Sve je tu ležerno i „lahko ćemo“: „Četiri mladića idu s Trebevića“.

Loši rezultati SDA na izborima kao da nikog ne brinu. Premda su deklarativno priključeni na državu, očajno stanje naroda pokazuje rezultate te konekcije. Ne zanimaju ih pozivi na održavanje vanrednog Kongresa. Unutar SDA Izetbegović ima i previše onih koji su se svjetlosnim godinama udaljili od naroda. Korupciju producira stranačka moć.

Jednostavan je model kojim bi se moglo istražiti porijeklo ogromne privatne imovine SDA-ovih moćnika. Sve to se vidi i golim okom. Misli li Izetbegović da će to bolesno tkivo samo nestati? I da SDA uvijek može računati da će pravovjerni građani zatvarati oči pred tim činjenicama? Stranačka birokratija je u osnovi svake korupcije.

U stranačkim njedrima se producira sve dobro i loše koje će zapljusnuti državu. SDA je u vlasti i odgovornost joj je golema. Po svemu ona nema snage da se suprotstavi silama koje sve jače udaraju u temelje ove države. Osam ljudi koji su nekada bili članovi SDA, pobjednici su na lokalnim izborima za načelnička mjesta. Izetbegović se, čak, pozvao na njihovu nekadašnju pripadnost SDA-u. U čemu je kvaka?

Vjerovati da ti ljudi neće izdati nacionalni državni interes? Podrazumijeva li to Izetbegović svojim odnosom prema četiri Državna parlamentarca koji predugo traže reforme u SDA-u? Vjerovatno se podrazumijeva: Svi oni će biti uz SDA po ključnim državotvornim pitanjima, a ostalo nije važno. Na identičan građanski strah i brigu za budućnost ove zemlje SDA igra i dobija izbore.

Pravovjerni su umorni i imaju problem: Vide kako se njihova pravovjernost državi bez imalo obraza zloupotrebljava u privatne svrhe. Jednako neodgovorno, sa računicom na patriotsku odanost, građane tretiraju i neke državne javne kompanije.

SDA-ova stranačka i familijarna armija se ugurala u ta preduzeća. Većina građana i dalje bira njihove usluge jer su državna. Nažalost, vrlo često im opraštamo nepoštovanje i bahat odnos. Zaboravljamo da je neefikasnost i nesposobnost koja vlada u tim državnim kompanijama rezultat totalnog nepotizma i nezakonitosti u zapošljavanju. I da je tu država samo usputna pojava, koja uvijek izigra pravovjerne. Da je tu država, kao i kod ovakve SDA, na kraju svega, samo obična kolateralna šteta.