Kako zakoračiti s ljevicom u budućnost

Kada je pjesnik Vladimir Majakovski objavio svoju pjesmu 'Lijevi marš', među sovjetskim komunistima je postigao ogroman uspjeh. „Lijeva, lijeva, lijeva ko to tamo korača desnom“, pisao je. Kad je pjesmu pročitao jedan isljednik, odmah je zaključio: „Ovo je subverzija. Kako se može koračati samo lijevom nogom“. Prije nekoliko dana dobili smo Jahorinsku deklaraciju koju je potpisalo dvadesetak profesora i građanskih aktivista. Cilj je objavljen prije skupa: Podržati stranke ljevice i njihovu građansku opciju.

Na Jahorini nisu bili eksponirani politički lideri SDP, DF-a, dok se pod ovu deklaraciju potpisao samo Emir Suljagić, funkcioner GS-a. Potpisnici deklaracije čvrsto su bili na pozicijama građanske ljevice, govorili o njenim usmjerenjima i u njeno ime pozivali javnost na podršku? Nakon Jahorine izrečeni su neki neobični detalji o odnosima unutar stranaka ljevice u BiH. Jedan od ključnih inicijatora skupa Neven Anđelić, tvrdio je da lideri SDP, DF i GS „nisu u najboljim odnosima“ i da je on, kao neko ko ne živi u BiH, pokušao da nešto uradi „na zajedničkom nastupu tih partija na izborima, jer samo tako imaju šansu pobijediti nacionaliste na vlasti“.

Koliko je poznato, lideri građanske ljevice u BiH, Nikšić i Komšić su otvoreno i jasno pregovarali o zajedničkom istupu na izborima, čak i o ujedinjenju tih partija. Zato se ove tvrdnje o lošim odnosima dvije ključne partije ljevice čine nevjerovatnim. Priča o ljudskim pravima i građanskim slobodama se samo ponovila u nešto brojnijoj formi. Nacionalna prava, kakva se promoviraju po Bosni i Hercegovini, oduvijek su gušila i ugrožavala drugo i drugačije. Građanska ljevica je ostala jedini izlaz iz potpuno neartikuliranih nacionalnih strategija.

Jeftine nacionalističke ideje su betonirale siromaštvo i beznađe, a njihove lidere i nacionalne oligarhije učinile bogatim i najbogatijim. Nasuprot već uobičajenoj pohlepi nacionalnih oligarhija, ljevica je obavezna u sebi sadržavati asketizam i žrtvovanje za univerzalne ciljeve i principe socijalne pravde. Podrazumijeva se da njeni lideri i pristalice ravnopravno dijele posljedice krize.

Time direktno dokazuju odanost ideji i potvrđuju zašto im treba vjerovati. Problem građanske ljevice u BiH je što se nedovoljno temeljito bavi socijalnim i klasnim problemima. Radikalni nacionalistički stavovi se mogu pobijediti samo boljim i kvalitetnijim životom građana. U Jahorinskoj deklaraciji se jedva u naznakama govori o rješenjima osnovnih egzistencijalnih problema: siromaštvu i zaostalosti. Ova država nema ozbiljnijih i većih ciljeva od zapošljavanja i razvoja. Građanska ljevica je uvijek osvajala ljudske duše borbom za pravdu u društvu, bez kompromisa. Ta politička opcija se uvijek bavila osnovnim ljudskim pravima i pružanjem jednake šanse za sve.

Za stranke građanske ljevice sloboda i dostojanstvo su ključne vrijednosti pojedinca. Najozbiljniji problem ovakvih deklaracija je što, nažalost, ne uzimaju cjelokupnu političku sliku Bosne i Hercegovine. Ko su socijaldemokrati u RS-u? Koliko ima suštine u navodnoj socijaldemokratiji SNSD-a ili njihovog lidera Dodika? Zašto je potpuno marginalizirana pozicija građanskih partija u hrvatskom korpusu? Ako se kao osnovni cilj deklaracije iznosi podatak da se ne smije praviti koalicija sa nacionalnim partijama, onda je vlast gotovo nemoguće napraviti bez promjene Ustava. Znaju to dobro ljudi koji su se sastali na Jahoroni, na istom onom mjestu na kojem je nekoliko sedmica prije napravljena svečana podjela odlikovanja stvaraocima RS, redom optuženim ratnim zločincima. Bosni i Hercegovini su neophodne promjene. Dovoljna su pitanja za zdrav razum: Kakva je rješenja donijela nacionalna politika četvrt vijeka poslije? Koga je zaštitila nacionalna politika? Kojoj naciji u BiH je donijela ekonomsko blagostanje 25 godina poslije? Lijevom ili desnom, ova država nije ozbiljnije zakoračila u svoju budućnost. Građanska ljevica je u ovom slučaju pokušaj da se klupko rasplete sa suprotnog kraja.