Patriote u nacionalnoj strategiji

Kada nam ovih dana ministar za boračka pitanja iz SDA poruči da će šehidska djeca imati prednost pri zapošljavanju, čovjek se mora zbuniti. Ta „djeca“ bi mogla imati najmanje 23 godine. Ako te „djece“ ima na zavodima za zapošljavanje, pitanje je imali li uopšte mjesta u nepotistički natrpanoj administraciji potomaka živih stranačkih stratega i „nenadmašnih“ patriota.

Nije bilo privilegija kada se išlo doborovoljno u rizik gubljenja života ili sakaćenja da bi se sačuvao obraz, narod i država. Dvadeset tri godine nakon rata protiv ove države, neko bi branio osnovna ljudska prava šehidske „djece“.   

Za razliku od ulaska u jedinice odbrane ove zemlje, ne zna se koje su količine patriotizma potrebne za ulazak u visokozahtjevno društvo SDA? Koje su ogromne moralne norme koje se moraju ispuniti da bi se pripadalo toj odabranoj bratiji? Koje se količine dužnosti, samoodricanja i žrtvovanja traže od stranačkog članstva? Ima li nezaposlenih među aktivistima SDA? Koliko ih se spremno staviti sa oružjem u odbranu ove zemlje?  

Vrata SDA su, nažalost, otvorena onima koji nemaju dileme u izboru između obraza i privilegija. Dvodecenijska vladajuća stranka u miru gotovo isključivo daje privilegije i ugodno napredovanje na društvenoj ljestvici. Šta ako se stvari promijene?

Bar na ovoj većinskoj bošnjačkoj trećini morala se napraviti država prava, socijalne pravde i poštovanja ljudskih bića. Nakon strašne nacionalne tragedije, nije se smjela dozvoliti  armija od 400 hiljada nezaposlenih u Federaciji, koje je  pohlepa isključivo bošnjačkih lidera pretvorila je u ponižene ljude. Nakon užasnog genocida ovo što je napravljeno od države je ozbiljno poniženje za žive i mrtve.

Morali smo imati više socijalne osjetljivosti, više razumijevanja za ponos u ljudskom srcu. Neki ljudi su u ovoj državi privilegovani na sve moguće načine, a drugi redovno poniženi. Na državnim jaslama se i dalje živi lagodno dok poniženi čame decenijama na zavodima za zapošljavanje i nadniče da bi prehranili porodice. Naši politički stratezi uspjeli su tragično socijalno raslojiti društvo za samo dvadesetak godina mira. Samo u ovoj zemlji političari i njihovi imenovani šefovi imaju više novca i bogatstva od najuspješnijih biznismena.

U državi koja vrvi od nepravde i korupcije iskazivati brigu o šehidskoj „djeci“ je apsurdno. Da su htjeli mogli su se davno obračunati sa korupcijom i kriminalom. 

Brojni pošteni, nacionalno osviješteni i obrazovani Bošnjaci neće u nacionalnu stranku. Tamo se namnožilo mediokriteta, tamo je očigledno bogato i sve bogatije članstvo? Tamo ne prestaje pohlepa za vlašću. Vidljivo je to kad im se uzme pozicija, odmah postaju poput uvrijeđene mlade.

Zašto običan i čestiti Bošnjo ne želi u najveću nacionalnu stranku, a već sutra je, bez riječi, spreman uzeti pušku i braniti svojim životom ovu zemlju? Može li se govoriti o moralu tamo gdje nema socijalne osjetljivosti, gdje su tragična socijalna raslojavanja, gdje nema jasnog odnosa  prema kriminalcima i lopovima, koji su najveći neprijatelji svake države u miru?

Na sve strane se udara na ovu državu. U javnosti do sada nije iskazan niti jedan jedinstveni, državotvorni politički cilj.  Da bi se imali zajednički stavovi, mora postojati probosanski politički blok sa osnovnim ciljevima. Nažalost, probosanske snage danas su u potpunom rastrojstvu. Sva njihova politička strategija svodi se na najprimitivnije podizanje tenzija, na jeftine svađe i gotovo šizofrenu razmjenu uvreda. 

Dok se iz susjedstva Bosni i Hercegovini otvoreno prijeti, ta se retardirana stranačka prepucavanja nastavljaju jednakim intenzitetom. Stranke se danas ispostavljaju kao privatna preduzeća, koja se bave samo sobom. Zato se još uvijek bave šehidskom „djecom“.