Istina o nasilnoj smrti našeg mladog sugrađanina

Sav interes za bolest i smrt je samo drugi izraz interesa za život.

Thomas Mann (1875-1955)

Tragična zbivanja vezana za nasilnu smrt našeg mladog sugrađanina bude vrlo nelagodne asocijacije kod prosječnog i neutralnog posmatrača.

Bol roditelja je beskrajna i nemjerljiva. Siguran sam da se niko ne može postaviti, u potpunosti, u njihovu poziciju osim onih koji su doživjeli nešto slično. 

A takvi postoje, tu u blizini, u Banja Luci.

Interes za njihovu smrt je ustvari interes za naš život, to je jedan od razloga zašto  želim približiti medicinsku terminologiju koja je važna za razumijevanje konteksta u koji je uronjena tragična sudbina našeg sugrađanina i njegove porodice.

Cijelo vrijeme se u medijima spominje termin 'amnezija' koji definiramo kao gubitak pamćenja ili sjećanja. Najčešći uzrok amnezije, koji se susreće u kliničkoj praksi, je potres mozga. Medicinskim rječnikom, potres mozga se naziva konkusija mozga. Potres mozga obično nastaje nakon udarca u glavu i rezultira kratkotrajnim gubitkom svijesti i posljedičnim, često tranzitornim, gubitkom sjećanja na događaje oko i za vrijeme povrede. Kao što je prethodno napomenuto, ovaj gubitak sjećanja se naziva amnezija. Pomoću amnezije, ljekar prepoznaje da je pacijent, nakon traume glave, imao gubitak svijesti što je indikator ozbiljnosti povrede mozga.

Praktično, kod potresa mozga uvijek postoji retrogradna amnezija. Retrogradna amnezija je nemogućnost sjećanja na događaje koji su se desili prije samog gubitka svijesti i ona se obično stapa sa traumatskom amnezijom (gubitak sjećanja za sami događaj) i rjeđe se nastavlja na anterogradnu amneziju (gubitak sjećanja za događaje nakon buđenja iz nesvjesti).

Pacijent koji se sjeća svega do samog momenta traume i kaže da mu se naglo prekida sjećanje u samom trenutku traume, obično simulira da ima potres mozga sa amnezijom. Pacijent sa potresom mozga praktično uvijek ima kraću ili dužu retrogradnu amneziju. Ovo je bitno za tačnu procjenu jer se dešava da zbog različitih razloga pacijent želi da ostavi utisak da je gubio svijest i da se ne sjeća događaja. Također,  bitno je i zbog neurohirurške procjene jer pacijent sa potresom mozga treba biti hospitaliziran.

Studentima ovako predajem: 'Konkusija (potres) je rezultat rotacionih pokreta hemisfera mozga u prednje-stražnoj ravni oko srednjeg mozga (mezencefalona) i smatra se teškom tjelesnom povredom. Vrlo rijetko nastaje konkusija mozga kod povrijeđenog sa fiksiranim vratom. Konkusiju definiramo kao neposredni i prolazni gubitak svijesti nakon udarca u glavu koji je praćen kratkim periodom traumatske, retrogradne i anterogradne amnezije. Alteriranje budnosti (svijesti), čak i bez potpunog gubitka svijesti, nakon udarca u glavu možemo shvatiti kao blaži oblik konkusije odnosno kao bazično isti tranzitorni spektar subcelularnih (aksonalnih) poremećaja. Ova druga definicija često ima negativne forenzičke implikacije jer je teže dokaziva. 

Pad i saobraćajni udes su tipični uzrok konkusije kod odraslih. Dužina amnezije (obično retrogradne !!) korelira sa težinom konkusije. Kod anterogradne amnezije postoji nesposobnost da se zadrže nove informacije (nakon povrede i buđenja), dok se kod retrogradne amnezije pacijent ne sjeća događaja prije povrede (kod vrlo teških konkusija čak i nekoliko dana). Anterogradna amnezija je obično kraća. Konkusija ne dovodi do gubitka osnovnih memorijskih informacija o sebi (ime i godina rođenja), njihov nedostatak je obično znak simuliranja. Kompjuterizirana tomografija (CT) kod konkusije mozga je uvijek povezana sa normalnim nalazom intrakranijalnih struktura. Ovo znači da se kod konkusije ne očekuju patomorfološke (strukturalne) promjene u moždanom tkivu koje bi se mogle vizuelizirati slikovitom dijagnostikom tipa CT-a. Nasuprot tome, MRI dijagnostika može (ali ne mora) pokazati manje morfološke promjene u bijeloj masi mozga kod pacijenata koji su doživjeli konkusiju.'

Da bi se stvari razjasnile treba imati informacije, te informacije pretočiti u znanje, a znanje sintetizirati u spoznaju (saznanje). Odnosno, kvantitet pretvoriti u kvalitet.  Ovo treba imati u vidu, posebno kada emocije izranjaju u prvi plan, pa se čini da emocije barataju informacijama.

Kako reče Konfucije (Kong Fuzi): ‘Učenje bez razmišljanja je beskorisno. Razmišljanje bez učenja je opasno.’

Učenje sa razmišljanjem podrazumijeva mentalnu aktivnost u kojoj se primarno sakupljene informacije sintetiziraju u novi kvalitet, odnosno u samu spoznaju. Spoznaju o istini, nekoj apstraktnoj, ali i o istini, vrlo konkretnoj.

Ljudi traže da se informacije sintetiziraju i donese pravilan zaključak institucija, te iznese konkretna istina o nasilnoj smrti našeg mladog sugrađana. Zbog njegove porodice, zbog našeg interesa za život. 

ABOUT THE AUTHOR 

Prof. dr. Kemal Dizdarević je specijalista neurohirurg i subspecijalista cerebrovaskularne hirurgije na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu. Profesor je na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Autor je više knjiga i naučnih radova.​