Možemo li preživjeti pravdu ministra Grubeše

Piše: Armin Aljović

Odavno Bosna i Hercegovina nije imala ministra, neduhovitijeg i pokvarenijeg stranačkog vojnika, kompetentan za sve samo ne za posao koji obavlja, plaćen da radi protiv vlastite zemlje i vlastitih građana, kao što je ministar pravde Josip Grubeša. Čak ako je i kadar Dragana Čovića, previše je. 
   Negdje drugo, u samosvjesnim društvima, među ljudima koji drže do svog dostojanstva i digniteta, ministri se kažnjavaju, a najčešće i samokažnjavaju, čak i zbog najmanjih etičkih propusta, ili skoro bezazlenih saobraćajnih prekršaja, poput slučaja kada je švedska ministrica obrazovanja porijeklom iz Bosne Aida Hadžialić dala ostavku jer je za volan sjela sa 0,2 promila alkohola u krvi?! Međutim, ono što je u normalnim društvima kažnjivo u Bosni i Hercegovini je, pokazuje nam ministar Grubeša, je li tako, poželjno, nadasve vrlo važno, ulaznica bez koje se ne može biti ministar, u konkretnom slučaju ne može se biti HDZ-ov ministar, stožerne stranke bosanskih Hrvata koje se, pratimo li hrvatske medije, odriče i centralna stranka u Zagrebu.
   Pa da podsjetimo kakvu je to nepravdu napravio Bosni i Hercegovini i njenim građanima ministar pravde Grubeša:
   Kada je Bosna i Hercegovina prošle godine pokušala zaustaviti gradnju Pelješkog mosta kod Neuma, jer će taj most Bosni i Hercegovini zatvoriti jedini izlaz na otvoreno more, a gradnja započeti i prije nego je Bosna i Hercegovina uopće povukla granicu sa Hrvatskom na tom području, Grubeša je stao na stranu Hrvatske protiv Bosne. „Ne postoje nikakve pravne smetnje da Hrvatska radi na izgradnji Pelješkog mosta“, rekao je Grubeša. Zatim se nastavio ponašati kao slon u staklari i kada je Hrvatska u novembru 2018. izglasala zakon da ima pravo raspolagati predratnom imovinom Bosne i Hercegovine koja se nalazi na teritoriji Hrvatske. Grubeša je rekao: „Hvala Hrvatskoj jer je usvojila taj zakon.“ Dakle, treba moliti Boga da nekome u hrvatskom Saboru ne padne napamet da donese zakon kako je Bosna i Hercegovina Hrvatska, a da građani iz BiH trebaju ići dobrovoljno graditi cestu od čvora Vučevica na autoputu do D8 s dva i po kilometra dugim tunelom Kozjak u Dalmaciji, jer, prema Grubeši, „ne bi postojala pravna zapreka da se tako nešto realizira“, jer je Hrvatska tako odlučila.
   Od Grubešine pravde i pravednosti hajrovao je i ratni zločinac Marko Radić, kojeg je ministar iz zatvora u Mostaru u novembru otpremio u Hrvatsku na dalje izvršenje kazne, a ovaj, umjesto još devet godina robijanja zbog zločina protiv čovječnosti, odnosno mučenja, zatvaranja, ubistva i silovanja u naselju Vojno kod Mostara, među kojima su bile i maloljetne djevojčice, je vrlo brzo poslije toga pripremljen za slobodu odlukom Županijskog suda u Zagrebu. To je, nazočila je tome i bh. i hrvatska javnost, u šok i nevjericu bacilo čak i tužioca Mehanizma za međunarodne krivične sudove Sergea Brammertza. „Ovo je rezultat koji je teško razumjeti", rekao je šokirani Belgijanac.
   Raskošnost pravnog znanja Grubeša je pokazao i kada je prije nekoliko dana tumačio odluku Ustavnog suda BiH u slučaju proslave 9. januara u Banja Luci. Prošle su tri godine otkako je Ustavni sud BiH krajem 2015. rekao da je proslava 9. januara - kao dana entiteta Republika Srpska neustavna, presudu priznale i sjede glave Venecijanske komisija, najvećeg pravnog autoriteta u Evropi, prihvatila je i Evropska unija, a onda pravedni i pravični Josip Grubeša za potrebe Čovića i Dodika našao kompromisno rješenje i objasnio kako je proslava 9. januara možda bila neustavna ranije, ali nakon nekoliko pravnih zahvata Milorada Dodika ta proslava je sada ustavna da ne može biti ustavnija, a posljedično tome, dakle pravno ispravno je i odlikovanje Slavka Lisice za zločine u Šibeniku.
   Grubeša je zagrebački učenik Nadbiskupske klasične gimnazije u Zadru, ali je, valjda, bio odsutan sa časa kada je nastavnik citirao riječi apostola Pavla koji je savjetovao kršćane: “Ne lažite jedan drugome” (Kološanima 3:9). „Ta je opomena naročito bitna u kršćanskoj skupštini. Isus je rekao da će načelna ljubav biti znak prepoznavanja njegovih pravih sljedbenika (Ivan 13:34, 35). Takva nelicemjerna ljubav može rasti i bujati samo u sredini u kojoj u potpunosti vlada poštenje i povjerenje. Teško je voljeti nekoga ako ne vjerujemo da će nam uvijek govoriti istinu.“
„Postoje pravne zapreke za prihvatanje riječi apostola Pavla, jer je, majku mu, valjda znate, Bosna i Hercegovina sekularna država“, rekao bi Grubeša.  
   I da ne duljim, šta želim da kažem; 1. marta je 27 godina otkako je Bosna i Hercegovina samostalna, međunarodno priznata zemlja, a jadnica sve vrijeme na svojim plećima nosi kojekakve grubeše, čoviće i dodike, čije ponašanje SDA osuđuje, ali podjednako i priželjkuje, jer valjda, ako nema takvih, od koga bi temeljna bošnjačka stranka branila Bošnjake koji su nekako živjeli i preživjeli i u takvoj Bosni i Hercegovini. 
   Sve dok kao društvo s noge nanogu ne nabijemo mediokritete kakav je Grubeša, Bosna i Hercegovina će biti društvo kojim će upravljati stranački pavijani.