Hasan Nuhanović: Jedna od faza genocida je njegovo negiranje

Hasan Nuhanović govorio je na promociji Zbornika radova sa Međunarodne naučne konferencije „Srebrenica 1995-2015: Evaluacija naslijeđa i dugoročnih posljedica genocida“, koja je održana sinoć u Bošnjačkom institutu u Sarajevu, piše novinska agencija Patria.

Iz njegovog uvodnog obraćanja prenosimo jedan dio.

- Nisam nikada pomislio na riječ genocid sve do 92. godine kada se u meni probudio strah da ćemo i ja i moja porodica i moji sugrađani Muslimani, sa veliko M, postati žrtve onoga što zovemo genocid. Taj pojam je, nažalost, postao dio našega identiteta.

Da li je genocid stao 1995. godine, onoga dana, sredinom jula, kada su srpsko-četnički zločinci, fašisti, ubili posljednju žrtvu i bacili je u masovnu grobnicu negdje u Podrinju?  

Nedavno sam u jednoj dijaloškoj TV emisiji postavio pitanje – ako je za dokazivanje genocida neophodno da se na sudu, izvan svake sumnje, dokaže genocidna namjera, koja je postojala u datom momentu, da li je ta namjera prestala onda kada je ubijena posljednja žrtva?

Da li ta namjera ima neki rok trajanja, pa se sama ukine, sama nestane, ili ta namjera nastavlja da postoji – skrivena ili ogoljena u nekom memorandumu, u nečijoj glavi, između redaka nekog novinskog članka, u govoru nekog političara, u nenapisanim stranicama školskih udžbenika, u svakodnevnim postupcima opštinskih činovnika, u pogledu naših komšija, u nekoj statistici, u likovanju nad patnjom žrtava. 

Je li ta namjera prestala da postoji dvadeset godina nakon onoga što nazivamo Srebrenički genocid? Ljeta 1995. godine ispričao sam jednom američkom diplomati, zvaničniku UN-a u Tuzli, šta se dogodilo u Srebrenici nekoliko sedmica ranije. Pričao sam mu satima. On je pravio zabilješke. Pitao me je – da li si ti ovo negdje zapisao? Ja sam mu odgovorio da nisam ali da sam spreman tu priču ponavljati i ponovo prepričavati dok sam živ.

'Zapiši to Hasane', rekao mi je. 'Zapiši to što prije dok ti je pamćenje još svježe. Svaki detalj je važan'.

Ja ću svoju prvu knjigu početi pisati nekoliko godina kasnije, iako ću od jula te godine imati na stotine intervjua i napisati na desetine raznih tekstova.

Zbornik radova je još jedan izuzetno vrijedan zapis o onome što nam se dogodilo, odnosno o onome što su nam učinili prije dvadeset i jednu godinu. U ovom Zborniku su radovi domaćih i stranih naučnika i oni, svako iz svog ugla, identifikuju, kvalifikuju, opisuju, diskutuju, potvrdjuju i ponovo dokazuju genocid. Važna riječ.

U posljednje vrijeme u našem okruženju, u regionu, u samoj BiH, a ponajviše u Srbiji i u entitetu Republika Srpska, pojavljuju se brojni komentari, tekstovi, tobožnje analize o tome kako je ova riječ, ovaj pojam, od pretjerane svakodnevne konzumacije počela da gubi svoj smisao, svoje značenje, svoju težinu, svoju vrijednost. Što se tiče nas koji smo genocid preživjeli, upotrijebiću ono što je jedna Podrinjska majka rekla o riječi genocid – da je Bogdo nikada nismo ni čuli.

Ali, osim utvrđivanja istine o onome što se dogodilo, utvrđivanja činjenice da je genocid počinjen, a najvažnija je ona koja se utvrdi sudskim presudama, još je važnija uloga koju ovaj proces ima kao prevencija, sprečavanje novog genocida u budućnosti. Jedna od faza genocida, kažu naučnici, je njegovo negiranje nakon počinjenja. Zbornik radova je još jedan zapis koji nam služi kao sredstvo za borbu protiv negiranja genocida.

Da, i to je borba, teška isto kao i ona koja je od 92.do 95. vođena za opstanak, protiv biološkog istrebljenja. I niko ne može znati koliko dugo će još trajati ta borba protiv negiranja, protiv poricanja. Sudeći po tome koliko dugo traje poricanje nekih drugih slučajeva genocida u svijetu ova borba bi mogla trajati i decenijama, a možda i duže. Koliko puta smo čuli – što nije zapisano nije se ni dogodilo. Nismo ni svjesni koliko je tačna ova izreka.

U dvadeset i prvom vijeku možemo još dodati i sljedeće – što nije bilo na CNN-u i BBC-ju, nije se ni dogodilo. Danas je to Internet. 

Napravio sam jedan mali eksperiment. Upisao sam u Google pretraživač riječ „Srebrenica“ i rezultat je bio sljedeći: 487.000 rezultata za 0.38 sekundi. Nakon toga sam na isti način upisao riječ „Holocaust“. Dobio sam: 45.100.000 rezultata. To je sto puta više od riječi Srebrenica. Riječ „genocide“ se na Googleu pojavila 44.700.000 puta, skoro isto puta kao riječ holocaust.

Nakon toga sam upisao kombinaciju dvije riječi, odnosno pojam „Srebrenica genocide“ (sve sam pisao na engleskom jeziku) i dobio broj rezultata od 403.000, što je u odnosu na pojam holocaust manje za 120 puta. Poređenja radi, pojam Jasenovac na Googleu daje 490.000 rezultata, što je skoro isti broj rezultata kao i za pojam Srebrenica, rekao je između ostalog Hasan Nuhanović, napominjući na snagu medija i javnosti.