U maju i junu 1992. godine, na području Višegrada pripadnici bivše JNA, vojne i paravojne srpske jedinice, te pripadnici policije izvršili su najveće zločine nad Bošnjacima ovog kraja, piše novinska agencija Patria.
U višegradskom selu Koritnik nekada je živjelo 80 Bošnjaka. Kuće su spaljene do temelja, a njih 57 zvjerski je ubijeno.
Kako se ne bi zaboravili zločini počinjeni u ovom dijelu istočne Bosne, Višegrađani su svojim sredstvima u spaljenom selu Koritnik izgradili hair česmu i podigli spomen obilježje sa imenima žrtava iz mjesta u kojima je počinjen prvi genocid na prostoru naše zemlje.
Žene, djecu, starce, mještane Koritnika zločinci su zarobili te ih doveli u Višegrad gdje su ih žive zapalili u kući Adema Omeragića u Pionirskoj ulici u Višegradu. One koji su izbjegli živu lomaču, zločinci su bacali u Drinu.
Tog 14. juna 1992. godine upali su u selo i rekli im da ih vode na razmjenu, da idu svojima. Predsjednica Udruženja “Žena-žrtva rata” Bakira Hasečić kaže da je zločin u ovom selu jedan od najvećih jer je ubijeno 57 od 80 mještana.
-Uništeno je gotovo cijelo jedno selo. Ljudu ubijeni a kuće spaljene, kaže Hasečić.
Sreću da preživi živu lomaču u Pionirskoj ulici imala je Hajrija Ajanović. Sa teškim opeklinama skočila je kroz prozor. Prvo je dijete gurnula, a onda i sama spas pronašla u skoku.
-Ni danas ne znam kako sam to uspjela. Živjela sam tri dana u kanalizaciji, rane su se ucrvale. U onoj kući ostale su duše mojih komšija. Kažu da je majstor koji je radio na obnovi kuće čuo stotine glasova kako ga mole “nemoj nas zatvarati”. Sve su to njihove duše, nisu našle svoj smiraj, nisu ukopane, govori Hajrija.
U kući u Pionirskoj ulici zapaljeno je devet Kurspahića. Huso Kurspahić već 21 godinu traga za posmrtnim ostacima majke, dvije sestre, brata, dva sestrića, i još troje Kurspahića koji su mu također rodbina.
Kaže da bi se preživjeli vratili u svoje selo, ali im niko ne garantuje sigurnosti. Oni koji su mu majku i oca otjerali sa puškama u rukama u smrt i danas rade u policiji.
U kući Adema Omeragića u Pionirskoj ulici, 14. juna 1992. godine živo je zapaljeno ukupno 70 bošnjačkih žena, djece i staraca. Najmlađa žrtva imala je samo dva dana i izgorjela je u majčinom zagrljaju. Živu lomaču preživjelo je osam osoba.
U Hagu su za zločine u Pionirskoj ulici osuđeni Milan Lukić na doživotnu robiju, Sredoje Lukić na 27 godina, a Žalbeni sud u Parizu donio je početkom jula ove godine odluku da se Radomir Šušnjar, koji je učestvovao u spaljivanju živih ljudi u kući Adema Omeragića isporuči Sudu BiH. .