Tuga i bol obavile Markale: Sjećanje na 43 nevino stradale žrtve

Porodice žrtava, građani Sarajeva i delegacija Unije civilnih žrtava rata, te predstavnici vlasti položili su cvijeće na spomen ploču žrtvama masakra u ulici Mula – Mustafe Bašeskije do broja 64 (sjeverni ulaz u Gradsku tržnicu), piše novinska agencija Patria.

Malo je riječi da opišu tugu i bol zabilježenu danas na Markala, dok su prodoice žrtava i ranjeni u ovom zločinu odavali počast nevino stradalima.

Uz intoniranje himne započeo je program obilježavanja, a proučena je Fatiha za stradale te je i položeno cvijeće.

Među 84 ranjenih na Markalama bio je i Ismet Svraka. 

- Došao sam se naći sa prijateljima i pred tržnicom smo zapalili cigaretu, pola smo ispušili. Čuo sam eksploziju, ne znam kako sam pao, otvorio sam oči i ništa nisam vidio. Oba druga su poginula, ja sam bio bliže granati nego oni, udarili su u zid. Ubacili su me u neka kola, odveli su me u bolnicu, bio sam ranjen, ostao sam bez noge lijeve, imam još geler u glavi, slijepo crijevo su mi bili izvadili, imao sam gelera - kaže Svraka.

Na ovom mjestu, prije 21 godinu, granata ispaljena sa agresorskih položaja usmrtila je četrdeset tri naša sugrađanina, dok ih je lakše i teže ranjeno 84.

Tog kobnog dana ubijeni su: Omer Ajanović, Hidajet Alić, Salko Alić, Zeno Bašević, Husein Baktašević, Sevda Brkan-Kruščica, Vera Brutus-Đukić, Halida Cepić, Paša Crnčalo, Mejra Cocalić, Razija Čolić, Esad Čoranbegić, Dario Dlouhi, Salko Duraković, Alija Dževlan, Najla Fazlić, Rijad Garbo, Ibrahim Hajvaz, Meho Herceglija, Jasmina Hodžić, Hajrudin Hozo, Jusuf Hašimbegović, Adnan Ibrahimagić, Ilija Karanović, Mesudija Kerović, Vehid Komar, Muhamed Kukić, Mirsad Kovačević, Hašim Kurtović, Ismet Klarić, Masija Lončar, Osman Mahmutović, Senad Muratović, Goran Poturković, Blaženka Smoljan, Hamid Smajlhodžić, Hajro Šatrović, Samir Topuzović, Hamza Tunović, Ajdin Vukotić, Sabaheta Vukotić, Meho Zećo i Narima Žiga.

Drugi masakr na Markalama desio se 28. avgusta 1995. u 11 sati ujutru. Pet granata je ispaljeno s položaja VRS. Ovaj napad je bio direktan povod za kampanju bombardovanja srpskih položaja od strane NATO pakta, jer su masakri nad civilima u Sarajevu i drugim opsjednutim gradovima ili enklavama postali uobičajena praksa srpskih snaga, koje se nisu obazirale na česta upozorenja NATO-a i drugih međunarodnih organizacija.

Minobacačka granata bila je proizvedena u tvornici „Krušik“ u Valjevu 1993. godine. Istu oznaku imale su još četiri granate koje su tog dana eksplodirale u blizini Markala. 

Sljedbenici zločinca Radovana Karadžića i danas tvrde da je za masakr odgovorna vlada u Sarajevu, koja je željela isposlovati međunarodnu vojnu intervenciju.

Masakr kod Gradske tržnice bio je posljednji veliki zločin Karadžićevih Srba u opkoljenom Sarajevu. Uslijedila je operacija NATO-a „Deliberate force“ (Namjerna sila). Vojno-političko rukovodstvo Srba prisiljeno je tada bilo na deblokadu Sarajeva i povlačenje artiljerije s položaja oko glavnog grada BiH.