Niko više sa sigurnošću ne može reći šta se to dešava na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu, šta radi Uprava na čelu sa dr. Sebijom Izetbegović, a da je situacija katastrofalna svjedoči protest pacijentica s Klinike za onkologiju, piše Patria.
Dok Izetbegović i menadžment štedi, sve stravičnije priče dolaze s KCUS-a.
Te pacijentice samo zahvaljujući svojoj hrabrosti i voljom za životom, i pritisku koji su napravile moći će obaviti potrebne terapije, jer je aparat popravljen. Da su šutjele, vjerovatno bi neke završile u Tuzli, druge u Banja Luci, a neke možda kod kuće, jer nemaju uslova za liječenje u drugim gradovima.
Sada je pitanje šta će biti s pacijenticama koje trebaju visoku dozu radioaktivnog joda! Supruga Mirsada Džanana liječi se u Banja Luci. U julu prošle godine ustanovljeno joj je oboljenje štitne žlijezde. Nakon dvije operacije, dva otpusna lista, u decembru je trebala primiti visoku dozu radioaktivnog joda.
Porodica je zatražila mišljenje iz Banja Luke. Radijacija je bila jedino rješenje. Terapija je morala biti hitna. Međutim, tek u aprilu porodici Džanan stiže potvrda s sarajevskog Kliničkog centra - ova ustanova takvo liječenje ne može pružiti. Pacijent se upućuje negdje drugdje.
Od ukupno 25 pacijentica koje su trebale primiti istu samo dvije su uspjele smještaj naći u Banja Luci. Niko ne zna da li su preostale 23 našle način.
Sarajlija Emir Džanan objavio je na društvenim mrežama status koji pojašnjava kakva je situacija na KCUS-u.
- Vozim na relaciji Sarajevo - Banja Luka i negdje poslije Skender Vakufa ili ti ga Kneževa, na punoj liniji u krivini me pretiče jedno od brojnih skupih auta u vlasništvu ove države ili nekog od entiteta, nebitno, s upaljenom rotacijom iako bez pratnje. Hajde, ništa novo, redovno se to dešava. Ali taj dan sam na UKC Republike Srpske vozio mamu koja ima karcinom, koja je u teškom stanju, koja povraća u autu itd. itd.
Zašto sam je vozio u Banja Luku? Zato što nas na KCUS preko pola godine zavlače, lažu i petljaju da će terapija koju mora primiti (zračenje radioaktivnim jodom) doći, da je pao tender, da je ovo, da je ono. Na kraju nam kažu, hajte vi u Banja Luku. Na našu sreću, ljudi s UKC Republike Srpske su susretljivi, prime je u najkraćem roku iako imaju svoje pacijente, pored desetine pacijenata koje su im ovi naši poslali iz Sarajeva.
E sad, razmišljam o tom službenom autu koje me preticalo i kontam kako nikad nijedan tender za nabavku tih auta ne padne, kako oni nemaju problem sa servisom i održavanjem, a koriste ih sigurno više nego pacijenti aparate na Odjelu za onkologiju?! – stoji u status.