Duh ramazana i Bajrama najljepši je u starogradskim mahalama

Duh ramazana i Bajrama nigdje se ne osjeti tako jako kao u Starom Gradu. U općini nadaleko poznatoj po svojima mahalama, avlijama, uskim ulicama i džamijama u skoro svakoj od njih, vijekovima se njeguju tradicija i običaji. Ljudi će u ovim mahalama često reći da je ramazan i Bajram kod njih najljepši, njihovi iftari i njihove teravije.

Ovog ramazana načelnik Općine Stari Grad Ibrahim Hadžibajrić prošetao je starogradskim mahalama i posjetio stanovnike 'sunčane' i 'memli' strane, Vratnika i Bistrika.

Nedaleko od džamije u Bakarevića ulici dočekala nas je Rabija Hadžibegić. U porodičnoj kući sa prelijepim vrtom, Rabija živi sa ćerkom, zetom i unucima, a okupili su se i drugi članovi porodice i komšije. Rabija živi na Bistriku od svoje udaje, 1959. godine, a rado ističe da je rođena i odrasla na Vratniku. Ima 79 godina, a za ramazan i post zna otkako zna i za sebe.

- Kada sam tek počela postiti jela sam iz 'kapka' koliko sam bila mala. Eto, i ne sjećam se koliko sam godina tada imala - priča Rabija.

- Nekada je bilo drugačije, postila sam i kao mala išla sa mamom u džamiju. Tada se sjedilo na sijelima sve do sehura, išli smo na mukabelu u Begovu džamiju, nema toga više...- sa sjetom priča Rabija.

Ipak, ona i njena porodica trude se da njeguju tradiciju koliko mogu, a tome uči i svoje unuke, pa i praunuke.

- Za Bajram se svi ovdje okupimo, kuhamo, spemamo, onda se zajedno veselimo i častimo...bude nam lijepo - govori Rabija i izvodi nas na terasu sa pogledom na grad na kojem bi joj mnogi pozavidjeli. Na kraju završava obećanjem da će dok je živa čuvati tradiciju, a kad nje ne bude nastavit će djeca i unuci.

Nekada su duše bile bogatije

Na sunčanoj strani, na Vratniku gdje sve miriše na somune, u mahali Ispod oraha dočekala nas je porodica Muhameda i Mine Pašalić. U njhovom domu sve miriše na starine i tradiciju. Uspomenu na oca, koji je bio kazandžija, čuvaju kroz ibrike, demirlije i sahane kojih je puna kuća. Podovi pokriveni tkanim ćilimima i ponjavama, a na prozorima ručno rađene zavjese. U kući sa njima žive sin, snaha i unuče, a na pitanje kako je postiti, Muhamed odgovara: „Dobro je, dobro...stari poste, a mladi 'našivaju'.

- Prije smo djeci govorili ko ne posti na Bajram će u ćumez, a danas više nema ni ćumeza, pa ne možeš ništa ni reći djeci - kroz šalu govori Muhamed. On i njegova supruga u kasnim su sedamdesetim godinama, a pamte ramazane otkako su bili djeca.

- Nekada je bilo manje materijalnih stvari, ali su nam duše bile bogatije. Ljudi su bili zadovoljni i sa malo mesa i malo slatkog za iftar, a sad imamo svega, ali niko se više ne smije od srca - sa žalošću govori domaćin. Prisjetio se kakvi su Bajrami bili nekada.

- Dok je moj otac bio živ, svi smo se poslije Bajram namaza okupljali u njegovoj kući. Pojede se nešto slatko, popije kafa i svako svojoj kući da dočekamo goste. Sada je tako u mojoj kući i ovdje nam dolaze djeca i unuci. Prvi dan ne idemo nigdje i dočekujemo goste, a drugog dana mi obilazimo rodbinu i komšije.

Da je ramazan najljepši u Starom Gradu misli i načelnik Ibrahim Hadžibajrić. Iako nije rijetkost da se susreće i druži sa svojim sugrađanima, u ramazanu ovakve posjete imaju poseban smisao.

- Nikada ne smijemo zaboraviti ko smo i odakle potičemo i moramo čuvati naše običaje. Siguran sam da će u Starom Gradu to uvijek biti tako. Drago mi je kada vidim da naši stari drže do tradicije i prenose je na mlađe generacije - kazao je Hadžibajrić.