Slovenija dobila tri četvrtine Piranskog zaljeva i slobodan prolaz do otvorenog mora

Iako se hrvatske vlasti prave da se ne događa ništa, u 14 sati počelo je čitanje presude o graničnom sporu Hrvatske i Slovenije, javlja Index, prenosi agencija Patria. 

Sudija je, kako je obrazloženo u presudi, Sloveniji dodijelio gotovo tri četvrtine Piranskog zaljeva te otvoren prolaz do otvorenog mora preko takozvanog "junctiona", koridora širine 2,5 nautičke milje preko kojeg će slovenski brodovi moći nesmetano ploviti.

Hrvatska, koja je sporazum o arbitraži potpisala krajem 2009. godine, preklani se povukla jer je tadašnja Milanovićeva vlada zaključila kako je proces arbitraže nepovratno kontaminiranom teškom slovenskom povredom arbitražnog postupka. Danas u sudnici nije bio niko od predstavnika hrvatskih vlasti, a bit će zanimljivo vidjeti kako će se postaviti prema ovoj odluci. 

- 4.11.2009. premijerka Hrvatske i premijer Slovenije potpisali su arbitražni sporazum, svemu je svjedočio švedski premijer. Arbitražni sporazum su kasnije ratificirale Hrvatska i Slovenija, a u skladu s Ustavnom procedurom. Tako su dali ovlasti tribunalu da odredi granice na kopnu i moru. Hrvatska i Slovenija su se složile da će presuda biti obavezujuća za obe strane - rekao je sudija u uvodu.

Slovenija tvrdi da je zaljev imao ulogu unutarnjih voda Jugoslavije prije raspada Jugoslavije. UN-ova konvencija o pravu mora ne isključuje mogućnost zajedničke granice više država. Slovenija tvrdi da su granice u tom zaljevu u skladu s principima koje idu u korist Sloveniji za područje cijelog zaljeva, a Hrvatska to osporava. Hrvatska kaže da to ne mogu biti međunarodne vode jer su to bile teritorijalne vode Jugoslavije. Tribunal je razmatrao je li se zaljev sastojao od unutarnjih voda prije raspada Jugoslavije. Tada je obala pripadala jednoj državi i bila je u skladu sa Ženevskom konvencijom o granici na moru, to su bile unutarnje vode Jugoslavije. 1987. Jugoslavija je donijela zakon, prema tome zaljev nije unutar unutarnjih voda. No Hrvatska tvrdi da Jugoslavija nikada nije povukla granicu koja zatvara zaljev i nikada nije izdala službenu kartu. Prema Hrvatskoj, zaljev nikada nije postao područje unutarnjih voda. Suprotno hrvatskim tvrdnjama, Ženevska konvencija nije izdala zahtjev za tiskanje karte. Tribunal zaključaje da je 1991. zaljev bio unutarnja voda Jugoslavije. Raspad Jugoslavije i prijenos prava na Hrvatsku i Sloveniju nije zahtjevao promjenu statusa - poduže izlaganje počeo je sudac.

Strane se slažu da nije bilo formalne podjele zaljeva između republika prije raspada Jugoslavije. Također se slažu da nije uspostavljeno zajedničko pravo upravljanja zaljevom pa je delemitacija utvrđena po efektivnosti na dan proglašenja nezavisnosti. Obe strane se pozivaju na policijske patrole. Slovenija smatra da je cijeli zaljev slovensko područje, a Hrvatska tvrdi da ima pravo jurisdikcije na jugozapadnom dijelu zaljeva te da se slijedi središnja crta razgraničenja", rekao je sudac.

Tribunal zaključuje da su slovenske vlasti organizirale upravljanjem dijelom područja od 1961. do 1991., a Hrvatska nije usvojila nikakvu regulativu ni organiziranje. Tu je i policijsko upravljanje, Slovenija je upravljala teritorijem s dva plovila, a u dvije prilike slovenske vlasti su privukle pozornost hrvatskih vlasti na rizik ilegalne migracije s njihova teritorija. Hrvatska je predala dokaze da je umaška policija patrolirala ovim područjem. Hrvatska spominje pomorsku nesreću iz 1973., tu je u pitanju bio talijanski tanker koji se nasukao na hrvatskoj obali. Plovilo su pregledale hrvatske vlasti i da je naredba vlasniku broda da se makne iz zaljeva bila izdana od strane hrvatskih vlasti te da je Hrvatska pokrenula proces uklanjanja nafte iz broda. Nema sumnje da Hrvatska polaže pravo na taj dio zaljeva, ali tribunal je zaključio da je nesreća prvo detektirana od strane slovenskih vlasti. Tri tjedna ništa nije napravljeno da se područje očisti, a tek na zahtjev Slovenije u Kopru je organiziran sastanak da se nafta ukloni. Naftu je uklonila brodica policije iz Kopra - rekao je sudija. 

Hrvatska je predložila liniju od ušća Dragonje do Tršćanskog zaljeva. Slovenija predlaže liniju od rta Savudrija do crte 12 nautičkih milja zapadno od rta, predstavio je problem sudac.

- Tribunal je uzeo u obzir sve relevantne okolnosti obje strane, važno je da Slovenija ima pravo pristupa, a tu je i pitanje jurisdikcije brodova i zrakoplova, na sjevernom Jadranskom moru. Odlučujemo da je junction slovenskog teritorijalnog mora i otvorenog mora je područje gdje zrakoplovi i brodovi imaju ista prava kao na otvorenom moru. To je područje od 12 nautičkih milja izvan voda Hrvatske i Slovenije. Na tom području vrijedi posebni pravni režim, tribunal će ovo područje nazivati područjem junction. To područje će biti široko 2,5 nautičnih milja. Dakle, sud je odredio izlaz Slovenije na otvoreno more. 

Trošak će zajednički platiti dvije države. Tribunal donosi odluku da Piranski zaljev ima status unutarnjih voda. Imao ga je u Jugoslaviji, a zadržao ga je i kasnije. Granica će biti ravna crta, ponovio je sudija u čitanju presude ono što je dvadesetak minuta ranije rekao u obrazloženju.

Sve što je sudija rekao zapravo se može svesti na nekoliko zaključaka. Slovenija je dobila tri četvrtine Piranskog zaljeva, to je više nego je dobila u dogovoru Drnovšek- Račan 2001. godine kad je Slovenija dobila 2/3 područja. Nadalje, Slovenija je dobila takozvani "junction", prolaz do otovrenog mora u kojem ima jednaka prava kao ostali.

Što se kopna tiče, Hrvatska je dobila granicu na Svetoj Geri. Sudac je rekao da je to područje unutar Hrvatske te da je slovenska kasarna na hrvatskom području. No, sudija je naglasio da sud nema jurisdikciju nad tim pitanjem. Osim toga, granica je na rijeci Dragonji, a tu je isto na malom dobitku Hrvatska.