Ekspedicija „Nan Madol 2018.“ (12): Sveto i magično mjesto

“U vrijeme mirnog vremena, dolje, u Donjem svijetu bilo je vidljivo bezbroj kamenih stupova, kolonada i monolita, a kada bi se ušlo u podvodne tunele čiji su svodovi bili ukrašeni neobičnom ornamentikom, crtežima i čudnim znakovima, sticao se dojam da su bili čvrsti i dovoljno visoki da su se kroz njih mogli kretati divovi…“ (Predanje o Nan Madolu)

Piše: Ahmed BOSNIĆ/Patria

Ovo fantastično vjerovanje zapisao je engleski misionar F. W. Christian (Kristian), koji je na Pohnpei boravio daleke 1399. godine. On se zaklinjao da je između sela Ronkiti i Anipena, na jugu otoka, vidio snažan umjetni zid od zemlje, dug preko četiri stotine metara, tri metra visok i šest metara širok. Otočani su ga nazvali Grob diva Konata, tvrdeći da tijelo umrlog džina počiva na kopnu, a da se njegove noge protežu u pravcu mora sve do obližnjih otočića Laiapa i Kapara!

Druga predanja u koja se vjeruje na otocima Mikronezije su još fantastičnija. Ona kazuju da su graditelji Nan Madola, za koje su neki domoroci smatrali da pripadaju bogovima, a neki demonima, bili su u stanju čak da borave i “da hodaju po morskom dnu dobro očuvanim ulicama zaraslim u koralje i školjke”.

“Dolje, u Donjem svijetu”, kazivali su oni, “u vrijeme mirnog vremena, bilo je vidljivo bezbroj kamenih stupova, kolonada i monolita, a kada bi se ušlo u podvodne tunele čiji su svodovi bili ukrašeni neobičnom ornamentikom, crtežima i čudnim znakovima, sticao se dojam da su bili čvrsti i dovoljno visoki da su se kroz njih mogli kretati divovi koji su i podigli ovaj jedinstveni grad – pola u moru, a pola na koraljnom grebenu…”.

ŠTA SU POKAZALA ISTRAŽIVANJA: Njemački arheolog dr. Paul Hambruch pisao je četrdesetih godina prošlog stoljeća u svojim radovima da još jedan potonuli grad leži na morskom dnu oko otoka Nakapw (Nakapu), u blizini Nan Madola, a neki autori i istraživači – čija sam svjedočanstva imao priliku da pročitam - u svojim radovima i dnevnicima pominju da su u njemu japanski ronioci otkrili sarkofage napravljene od platine čiji su sadržaji ostali tajna sve do današnjih dana. Zbunjuje činjenica da je platina u ovom dijelu Pacifika bila nepoznata sve do dolaska Europljana.

Da su u grobovima na dnu mora uistinu bili pohranjeni misteriozni platinasti lijesovi, tvrdio je još jedan ugledni autor - svjetski putnik Herbert Rittlinger (Ritlinger) u svojoj knjizi “Der Masslose Ozean'', objavljenoj 1939. godine u Stuttgartu (Štutgart). Rittlinger je tvrdio da su u tim sarkofazima bili sahranjivani potomci misterioznih gospodara grada duhova!

Ipak, najviše zbunjuje priča da su Japanci u grobnicama na Nan Madolu navodno otkrili i enormno velike ljudske kosti, što pokazuje da su prethodni stanovnici otoka uistinu bili gorostasi - možda visoki od dva do sedam metara!

Kosti umrlih džinova navodno su dugo bile izložene u Kući mrtvih ('House of u Pohnpeiu), ali su nestale tokom Drugog svjetskog rata, kao i mnogi drugi vrijedni artefakti koji bi nam danas bili od koristi pri pokušajima da rekonstruiramo prošlost ne samo najzagonetnijeg grada na našoj planeti, nego i prošlost Pacifika. Možda bismo tako potvrdili (ili opovrgli) hipotezu o postojanju pacifičke Atlantide – Zemlje Mu!

PROVJERA STAROSTI: Ono što svjetska javnost danas zna o Nan Madolu, otkrili su istraživači i arheolozi strpljivim iskopavanjem na pojedinim otocima Mikronezije. Tako je Berlinska južnomorska ekspedicija (“Hamburger Sudsee Expedition 1908-1910.”), pod vodstvom antrpologa dr. Pola Hambruha (Paul Hambruch, 1882. –1933.) prva precizno premjerila i iskartirala teren, a njeni članovi etnolozi zabilježili su mnoštvo zanimljivih mitova i legendi, koje su im ispripovijedali najstariji otočani.

Istraživači i arheolozi iz Japana i Sjedinjenih Država su - uz pomoć metode radioaktivnog ugljenika C-14 - prvi u svijetu objavili podatke o starosti brojnih artefakata otkrivenih u nekim dijelovima ruševina, čiji je nastanak datiran u 1180., 1260. i 1430. godini što je govorilo da je Nan Mandol star najmanje 800 godina. Sva straživanja su obavljena u laboratorijama uglednog Smithsonian University u Washingtonu na organskim materijalima i predmetima koji su otkriveni u grobnicama na otoku Itet, ali sve je to još uvijek, nažalost, nedovoljno da bismo dobili objektivnu sliku o tajanstvenom nastanku i prošlosti ukletog pacifičkog grada.

Koliko je zapravo star  Nan Madol?

Pokušavajući odgovoriti na to pitanje mnogi svjtski arheolozi i istraživači su se sporili, pa nije čudo da i mi imamo podijeljena mišljenja.

Tokom 1970-ih, profesor Steven Athena, arheolog Instituta za pacifičke studije u Honolulu, na Havajima, zajedno sa svojim studentima objavio je rad o najopsežnijim istraživanjima na Nan Madolu. Tokom iskopavanja, kaže se u tom radu, pronađeno je 779 glinenih zdjela, bradvi od oštro izglacanih školjki, nakit od školjki, kamenje za mljevenje i avani. Ipak od svega su najinteresantniji bili brojni ostaci keramike, jer se do sada smatralo da se na otoku Pohnpei nikada nije izrađivala keramika, niti je ta tradicija ikada postojala na otocima Mikronezije. Šta više, laboratorijskom analizom se pokazalo da su nađeni ostaci keramike stari najmanje 2.000 godina što govori da su vještački otoci i ovaj misteriozni grad uistinu izgrađeni prije nove ere!

SVETO I MAGIČNO MJESTO: Ovdje treba napomenuti jedan gotovo nevjerovatan podatak: prilikom iskopavanja na otočju Galapagos godine 1953. norveški istraživač Thor Heyerdahl (Tor Hejerdal) je sa svojim saradnicima otkrio gotovo identičnu vrstu keramike, preko 2.000 uzoraka. Ali, gle čuda, Galapagos je hiljadama kilometara udaljen od Pohnpeia i Nan Madola! Kako je moguće da se ista vrsta keramike pojavljuje na tako udaljenim pacifičkim prostorima?!…
Ova činjenica uistinu budi puno više pitanja nego što daje odgovora, a upravo to, te naoko apsurdne činjenice, Nan Madol i njegove misteriozne graditelje čini još tajanstvenijim i zagonetnijim. Za stanovnike Pohnpeia Nan Nadol predstavlja još uvijek sveto i magično mjesto gdje borave duhovi predaka (bogovi i demoni) i gdje se u mračnim noćima pojavljuju čudna duhovna priviđenja i čuju neobični šumovi i vapaji, koji otočane plaše i upozoravaju da je i u današnjem vrijemenu u ukletom gradu mnogo življe noću nego li danju!

OTKRIĆE NA NAN MADOLU: Laboratorijskom analizom se pokazalo da su nađeni ostaci keramike stari najmanje 2.000 godina!