SARAJEVO, (Patria) - Prema zvaničnim podacima nadležnih institucija u Kantonu Sarajevo je krajem 2017. godine evidentirano više od 22.000 osoba sa invaliditetom, dok je prema parametrima Međunarodne zdravstvene organizacije moguće da je riječ o 45.000 osoba s invaliditetom (OSI). Brojna udruženja i međunarodne institucije i nevladine organizacije upozoravaju da su osobe s invaliditetom u BiH izložene svakodnevnoj diskriminaciji čime su im ugrožena osnovna ljudska prava.
U Akcionom planu za unapređenje prava i položaja osoba s invaliditetom KS za period 2018-2021. godina koji je usvojila Vlada navodi se niz problema s kojima se svakodnevno suočavaju osobe s invaliditetom na području tog kantona, počevši od kretanja ulicama koje im je onemogućeno zbog različitih barijera, pa do otežanog pristupa obrazovnim institucijama, bavljenja sportom, odlučivanja u društvenim tokovima i na koncu vrlo skučen prostor u politici.
Jedna od političkih stranaka koja je otvorila taj prostor i dala podršku osobama s invaliditetom i njihovoj inkluziji je Socijaldemokratska partija BiH. Na listi za Skupštinu Kantona Sarajevo naći će se i 49-godišnji Sarajlija Nihad Sarić koji je od 1995. godine u invalidskim kolicima.
U razgovoru za agenciju Patria ističe da su osobe s invaliditetom diskriminisane na skoro sve moguće načine.
- Ugrožena su nam osnovna ljudska prava. Gdje god maknemo imamo prepreku u kretanju, u nepristupačnosti javnim institucijama, javnom prijevozu, kulturnim institucijama – kaže Sarić.
Navodi primjer i sa nedavno otvorenom Trebevićkom žičarom gdje već mjesecima nije omogućen pristup osobama u invalidskim kolicima.
- Obećano je, ali još nije ispunjeno. Isto tako, sami ne možemo ući ni u Zemaljski muzej, Narodno pozorište Sarajevo – kaže Sarić.
Njegova je želja da se to promijeni. Svjestan je da se radi o dugotrajnom procesu, ali kako kaže, prvo se mora početi mijenjati i svijest o osobama s invaliditetom.
Osim svih poteškoća s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom, najteže im padaju i teške kvalifikacije kojima je često izložena ova populacija.
- Pa i od samih nosilaca vlasti čujemo neprimjerene termine. I to se mora početi mijenjati – kaže Sarić.
U podacima iz Akcionog plana navodi se da je zapošljavanje osoba s invaliditetom, naročito na otvorenom tržištu rada, u zanemarivom procentu. A preporuke UN komiteta za prava OSI upravo se odnose na zapošljavanje koje je najefikasniji način njihove inkluzije u društvo. Institucije vlasti također ne poštuju obavezu zapošljavanja osoba s invaliditetom i davanju prednosti kada pored općih ispunjavaju i posebne uvjete za određeno radno mjesto.
Sarić je imao sreću da je firma u kojoj radi njegovu kancelariju prilagodila prema evropskim standardima. Ali svjestan je da drugi nemaju mogućnost čak izaći ni iz vlastitog doma.
- Znam da mnogi nemaju nikoga ko bi im pomogao. Ja imam porodicu koja je uz mene, ali šta je sa hiljadama drugih koji su bez ikakvih uslova za život. I naše društvo je, iako smo izašli iz rata i imamo hiljade osoba s različitim oblikom invaliditeta, još uvijek nespremno za našu aktivniju ulogu – kaže Sarić.
Poseban problem u Kantonu Sarajevo je nepostojanje adekvatnog i pristupačnog javnog prijevoza za osobe s invaliditetom. Tako ne postoje niskopodni tramvaji, autobusi KJKP Gras, trolejbusi čime je onemogućen ulazak osoba u invalidskim kolicima. Prije nekoliko godina kompanija Centrotrans je uvela niskopodne autobuse sa platformom za invalidska kolica, ali takvi autobusi voze samo u pojedinim dijelovima Sarajeva.
Kako bi osobe s invaliditetom imale pristupačan život u zajednici, potrebno je da im se omogući uključivanje u sve životne sfere i da budu aktivni sudionici, a ne samo posmatrači.
Niz je strategija, istraživanja, preporuka vlastima u KS i u BiH koje se odnose na unapređenje života osoba s invaliditetom, ali do danas su učinjeni tek minimalni pomaci. Za državu koja pretenduje za članstvo u Evropskoj uniji diskriminatoran i zanemarujući odnos prema ovoj populaciji je nedopustiv.