Jevrejskoj porodici Diamant nije vrijedilo što im je kum Tito, iz Teslića su protjerani '93.

Pred naletom vojske i policije Republike Srpske 1992. godine iz Teslića je protjerano blizu 30.000 Bošnjaka i Hrvata, što je skoro polovica od ukupnog stanovništva ove općine u centralnoj Bosni, piše bh. novinska agencija Patria.

A, Bošnjaci i Hrvati ne samo da su protjerani iz svojih domova, na stotine njih odvedeni su u logore gdje su prvo zlostavljani a nakon toga i ubijeni, zbog čega se danas pred Međunarodnim sudom u Hagu kao i pred Sudom BiH vode procesi protiv više pripadnika vojske RS, koji se terete za zločine protiv čovječnosti u Tesliću ali i susjednim općinama kao što su Doboj, Derventa i druge.

Najpoznatiji proces koji se zbog zločina protiv čovječnosti u ovom dijelu Bosne vodi pred Sudom BiH je onaj koji se odnosi na zloglasnu jedinicu „Miće“, odgovornu za silovanje, zlostavljanje i ubijanje više stotina nesrpskih civila, ali i nekih Srba.

Među hiljadama protjeranih su i jedine dvije teslićke porodice Jevreja koje su ovdje živjele do '90-ih godina: Glanceri i višečlana jevrejska porodica Diamant.

Uglenog profesora u srenjoj školi u Tesliću Viktora Glancera policija RS odvela je u junu 1992. godine. Njegove kosti pronađene su prije nekoliko godina u jami na planini Borja, zajedno sa dvadesetak drugih posmrtnih ostataka nesrpskih civila.

Sudskim vještačenjem utvrđeno je da su Viktoru, dok je bio živ, polomljena rebra kao i to da mu je palicom ili nekim drugim tvrdim predmetom odbijen dio glave. Tijela koja su pronađena sa njegovim također su bila izmasakrirana, a neka od njih su imala prostrijelne rane na glavi.

Teslićki Jevreji, a samo porodica Diamant imala je 11-oro djece, danas se nalaze rasuti po cijelom svijetu, i vrlo rijetko dolaze u rodni grad. Najmlađem Diamantu kum je bio lično Josip Broz Tito, no to mu nije mnogo pomoglo pa je glavu morao spašava pred vojskom Republike Srpske.

Sagovornica Patrie, koja je pristala govoriti pod uvjetom anonimnosti, a koja je član jedne od dvije jevrejske porodice iz Teslića, kaže da u rodni grad ponekad svrati, i da na ulici sretne ljude koji su se jako loše ponijeli prema njenoj porodici kada je krenulo hapšenje nesrpskog stanovništva u Tesliću.

Neki od tih ljudi, kaže ona, radili su sa njenim suprugom do 90-ih godina. Kada je krenulo krvoproliće po ulicama i domovima Teslića, isti ti ljudi bili su vrlo okrutni prema njenoj porodici. Danas bi, kaže ona, ponovo da se pozdravljaju sa njom, ali ona to ne želi.