Stećak i hačkar: Šta je zajedničko BiH i Armeniji

Postoje brojni primjeri sličnih ili istih građevina, objekata, pojava na dva različita mjesta na svijetu. Ali kada se radi o nečemu što je staro nekoliko vijekova, onda ne može da se čovjek ne zapita o dubljem značenju te "slučajnosti", piše bh. novinska agencija Patria.

Jedan takav primjer nalazi se u Armeniji i BiH, a koji je zabilježio Muhamed Mešić, Tuzlak koji govori više od 70 jezika i pravni ekspert. On je na svom Facebook profilu objavio fotografiju uz koju je stajalo objašnjenje.

-   Armenski "hačkari" me jako podsjećaju na naše stećke, a nekropola Noratus na Radimlju - napisao je Mešić.

Hačkari se prvi put pojavljuju u 9. stoljeću kada nastaju najljepši i najpoznatiji samostani Armenske apostolske Crkve. U to vrijeme se Kraljevina Armenija oslobodila arapske dominacije, čiji se umjetnički utjecaj vidi na njihovoj izvedbi. Hačkari su obično visoki oko 1,5 m, a najčešći motivi na njima su križevi ili raspela na pozadinama u obliku rozeta ili sunčevih diskova (simbola vječnosti), ukrašeni uzorcima lišća, grožđa, životinja ili apstraktnih oblika. Ponekad su prikazani prizori iz Biblije ili prikazi svetaca. Najviše hačkara na jednom mjestu (oko 900) se nalazi u tzv. „polju hačkara”, starom groblju Noratus, a u Armeniji i do 40.000.

S druge strane bosanskohercegovački stećci su danas najvažniji spomenički dokaz predosmanlijske Bosne, najupečatljiviji materijalni simbol vremena od 13. do kraja 15. stoljeća. Nekropola Radimlja kod Stoca spada u najvrijednije spomenike srednjovjekovnog perioda u BiH. Nekropola u Radimlji uvrštava se u red najukrašenijih nekropola u BiH. Ali do danas stećci su ostali neotkrivena misterija bosanskohercegovačke historije. Procjenjuje se da ih je u BiH oko 66.000.

Radimlja kod Stoca