Kako sačuvati državu BiH: Čović i Dodik će se igrati blokada, a Bošnjaci će snositi odgovornost

Najkraći put do stabilne vlasti nakon izbora 2014 vodio bi preko SDA, ka jednoj širokoj koaliciji reformskih snaga. Ali, stranke koje su od diplomatskih krugova favorizirane kao reformske, a misli se tu na SBB i DF, neće u koaliciju sa nereformiranom SDA!

U istom kontekstu se može govoriti i o nereformiranom SDP-u, ali, SDP je manje atraktivan usljed izbornog debakla. No, princip je isti.

I SDA i SDP su još pred same izbore označene kao stranke koje nemaju fleksibilnost, pokretljivost i kapacitet da udahnu svježinu u procese koji bi morali biti široko reformski, od borbe za obespravljene i ponižene građane, do borbe protiv korupcije, prvo u svojim redovima.

Važne stranke

Ipak, obje stranke su važne, pa se njihova uloga ne može negirati zbog toga što su okoštale u negativnim trendovima, već bi imperativ morao biti „demokratizacija u hodu“, kako bi se istovremeno sačuvao i iskoristio njihov izborni legitimitet, ali, pod uvjetom mijenjanja stvari unutar SDA i SDP-a.

To bi značilo određivanje onih tačaka koje u SDP-u i SDA treba podhitno mijenjati ili neutralizirati. A te tačke najlakše je prepoznati i odrediti preko ključnih zamjerki koje su na račun jedne i druge stranke stizale od političkih oponenata.

Situacija je jasna: s jedne strane imamo moguću koaliciju SDA i SDP, sa još nekoliko podupirača, i s druge, koaliciju SBB i DF, također sa još nekoliko podupirača. Bile bi to veoma krhke koalicije, podložne krizama, stranačkim prebjezima, rušenjima, budući da se stabilnost većine razlikuje od kantona do kantona.

Čvrsta koalicija

Interes je formiranje jedne šire, čvrste, dugoročno usmjerene koalicije, u kojoj bi se stranačko naslijeđe podredilo ekspertnom angažmanu. Odmah dolazimo do problema, budući da izborni legitimitet kojeg ima SDA ne obavezuje ovu stranku ni na kakvu ekspertnost, brigu i odgovornost, samim tim što su glasovi došli „na neviđeno“.

Izborna pobjeda SDA ostvarena je preko starih marketinških modela koji idu za etnonacionalnom homogenizacijom, u ime opasnosti koje prijete slijeva i zdesna.

Izuzev maglovite parole Bakira Izetbegovića da će otvoriti 100.000 radnih mjesta, nije se u toj kampanji SDA dogodilo išta što bi upućivalo na brigu za narod u ekonomskim i socijalnim kategorijama.

A glasovi su stigli, obimniji nego u proteklih deset godina, što je dodatni faktor koji SDA udaljava od imperativa za promjenama. Zašto bi SDA težila promjenama ako je baš takva, statična i nereformirana, uspjela ostvariti bolji rezultat nego na prošlim i pretprošlim izborima? Kroz ovo teško pitanje moguće je proći tek preko savjesti i dugoročnog interesa.

SDA se danas nalazi u poziciji da ponese najveću odgovornost za blokade reformskih procesa, što će dugoročno dobiti dimenziju historijske odgovornosti za sve što je BiH mogla postići, a nije postigla.

Međunarodni faktor

Istinski kočničari, koji se nalaze na velikosrpskim i velikohrvatskim adresama, mogli bi biti abolirani, upravo u ime nemogućnosti SDA da se mijenja i zastupa reformski kurs. Pojednostavljeno kazano, Čović i Dodik će se igrati blokada, a SDA odnosno Bošnjaci će snositi odgovornost.

Ne treba ponavljati da međunarodni faktor fokus interesovanja stavlja na krajeve sa bošnjačkom većinom, upravo u konktekstu te predimenzionirane tzv. islamske opasnosti koja Evropi navodno prijeti od Bošnjaka.

Mi možemo znati da se radi o manipulaciji, kojom se jačaju velikosrpske i velikohrvatske pozicije, ali, to što mi znamo ne utječe na realnost koja je takva kakva je. Konačno treba razumjeti da je u političkoj percepciji jedno ono što jeste, a drugo je ono što se  pravi da jeste.

Dakle, međunarodni faktor želi vidjeti reforme kod Bošnjaka, nad Bošnjacima, a tek potom slijeva i zdesna. Ako Bošnjaci ostanu, bez ikakve racionalne potrebe, zatočeni u obrasce prošlosti, u vladavinu oligarhije Bakira Izetbegovića, narednih će godina trpjeti razne uvrede, neistine, blokade i omalovažavanja. ...Bez razloga. Zašto?

Zato da bi Bakir Izetbegović bio prvi u Bošnjaka. Zar je pozicija „prvog u Bošnjaka“ vrijedna (samo)izolacije Bošnjaka?
Isto vrijedi i za SDP, čiji se reformski imperativ sav sveo na ultimativnu nužnost da Zlatko Lagumdžija konačno ode sa čela partije.

Jasno je, bjelodano je, svi se u tome slažu – SDP ne može naprijed dokle god je Lagumdžija na čelu stranke. Sa Lagumdžijinim SDP-om neće Demokratska fronta, neće SBB, neće ni istaknuti članovi SDP-a, što znači da je članstvo SDP-a pred jasnom dilemom: ili će SDP krenuti naprijed bez Lagumdžije, ili će SDP nestati u ime Lagumdžijinog odveć besmislenog izigravanja doživotnog lidera?

Prepoznao je to i NDI (američki Nacionalni demokratski institut), prepoznali su to diplomatski mentori, koji su odbili dati uobičajenu podršku SDP-u pred izbore. Već tada se znalo da Lagumdžija mora otići, a izborni debakl to je samo popečatao.

Izolacija Bošnjaka

U kontekstu SDA i vladavine u usponu Bakira Izetbegovića, ova priča je još drastičnija. Samim tim što su veći ulozi i veći gubici.

Ne postoji nikakva šansa da se reformska vlast u BiH formira preko Bakira Izetbegovića. Direktno rečeno: SDA je poželjna, ali Bakir Izetbegović nije. SDA je faktor, a Bakir Izetbegovic nije.

Ne radi se tu ni o kakvoj netrpeljivosti nekoga ili nečega prema sinu Alije Izetbegovića, već se radi o racionalnoj računici, po kojoj osobe sa raznoraznim hipotekama ne mogu biti legitimne kao reformatori. Bakir Izetbegović, eto, ima izborni legitimitet, ali, nema onog legitimiteta u ime kojeg bi mu se vjerovalo kao čovjeku koji može garantirati i sprovoditi reformski kurs.

Njega neće međunarodni faktor, neće ga SBB i DF, neće ga ni SDP, izuzev po sili interesa, što znači da su vrata Bakiru Izetbegoviću svukud zatvorena. S njime SDA ne može nidokle stići, osim u svoju izolaciju, i izolaciju Bošnjaka.