Stručni saradnik Centra za transatlanske odnose SAIS u Vašingtonu Saša Toperić u tekstu za Huffingtonpost piše o situaciji u Libiji nakon svrgavanja režima Moamera Gadafija i nakon održanih prvih slobodnih izbora.
Kako se navodi u tekstu, prvim slobodnim izborima u Libiji postignuto je vrlo malo. Većina Libijaca izabrani Generalni nacionalni kongres i vladu nakon izbora vidi kao glavnog krivca za trenutnu situaciju. Nakon revolucije 2011. godine kada je svrgnut režim Moamera Gadafija, Libija nije puno postigla.
Opća sigurnost se pogoršala zbog rastuće korupcije i nesposobnosti sistema uprave, a vlada i mišljenje da političari nisu uspjeli izgraditi konsenzus o tome da se otvori put za prosperitet Libije.
Libijski političari vodili su razgovor za razgovorom, ali bez uspjeha što je dovelo Libiju na rub propasti.
Libija bi se trebala ugledati i učiti iz iskustava susjednog Tunisa, a posebno u procesu izrade novog ustava. Među libijskim narodom vlada mišljenje da Libija mora hitno pronaći alternativni način da popravi opšte stanje zemlje ili će se u protivnom suočiti sa haosom, piše Toperić.
Mnogi rješenje vide u angažmanu UN-a, kao i 1951. kada je uz njihovu medijaciju usvojen Ustav i proglašena nezavisna i suverena država Libija, kako bi se spriječile frakcije koje se sada bore za nacionalne resurse. Prioritet je rješavanje pitanja sigurnosti i ekonomije. Angažman UN-a moguć je uz saradnju sa partijama u Libiji i civilnim društvom kako bi se prevazišla kriza. A uspjeh će zavisiti od vodstva i izgradnji konsenzusa između svih strana.