Dva mjeseca nakon presude za štediše, udruženja i advokati žele varati građane!

Advokat Bešlo Mujčin, rođeni Zeničanin koji ima kancelariju u Njemačkoj u Dizeldorfu jedan je od ključnih ljudi koji je izvojevao pobjedu pred Evropskim sudom za ljudska prava, a čija presuda kaže da Slovenija i Srbija moraju vratiti tzv. staru deviznu ušteđevinu deponovanu u nekadašnjoj Ljubljanskoj banci i Investbanci, piše novinska agencija Patria.

Nakon skoro dva mjeseca od objavljivanja ove presude uočeno je da štediše nisu dovoljno informisane o sadržini i daljem postupku-načinu provođenja ove presude.

 - Neki advokati, pojedinci i predstavnici Udruženja su svojim nastupima u medijima stvorili su utisak da oni stoje iza ovog postupka što nije tačno. Moje lično mišljenje je da ova gospoda čekaju da se presuda provede, pa da od štediša uzmu visoke naknade i honorare -10 posto i više od ukupnog potraživanja pod "plaštom" da su oni to "završili", što smatram veoma opasnim i čemu želim da se suprotstavim – kazao je Bešlo. 

On je dalje pojasnio da nematerijalna šteta u visini od po 4.000 eura kao vid naknade za pretrpljenu duševnu bol i frustracije zbog povrede prava zagarantovanih Konvencijom i Protokolima, dosuđena je samo aplikantima - Ališić, Sadžak i Šahdanović.

- Iako je Sud mišljenja da su i sve druge štediše u istom položaju, nije našao za potrebno da se svima dosudi ovakva šteta. To bi bio veliki finansijski teret za države u pitanju, odnosno Sud je zadržao mogućnost dosuđivanja ove naknade i drugim štedišama, kao prijetnju, ukoliko Slovenija i Srbija ne provedu presudu – kaže Mujčin.

Nematerijalnu štetu su Slovenija i Srbija dužne platiti u roku od tri mjeseca od dana objavljivanja presude.

- Ako to ne učine, na navedeni iznos biti će zaračunavata kamata koja se zasniva na najnižoj kamatnoj stopi na kredite Europske Centralne banke (trenutno 0,05%) uvećanoj za tri procentna boda – pojasnio je Bešlo.

Što se tiče kamata Sud u načelu štiti imovinu u njenom prvobitnom obliku i obimu, te se ne smatra dužnim obezbijediti njeno uvećanje.

- Radi načela jednakosti, Slovenija i Srbija su obvezane da u roku od jedne godine moraju poduzeti sve potrebne mjere kako bi aplikantima i svim drugim štedišama isplatili njihovu štednju pod istim uslovima kao i slovenačkim i srpskim građanima – kaže Bešlo.

Bešlo je kao opunomoćnik aplikanata u cijelosti vodio ovaj postupak.

- Aplikaciju sam podnio 30. jula 2005., Sud je 2008.g. (kao razlog je navedena ekonomičnost postupka) izdvojio ovo troje aplikanata i predmet dalje vodio i okončao kao "pilot" presudu. Obzirom da se ova presuda odnosi i na sve druge štediše koji su imale štednju kod tzv. "slovenačkih" i "srpskih" banaka,  za te štediše nisu nastali nikakvi troškovi vezani za ovaj predmet i štediše nisu obavezni nikome plaćati troškove ovog predmeta i "pilot" presude – potcrtao je Bešlo.

Poznato je da je jedan broj štediša raspolagao svojim potraživanjem, od prodaje, poklona, ustupanja itd. fizičkim licima-pojedincima, preko učešća (manjim dijelom) u verifikaciji i privatizaciji provedenoj u BiH, do prenosa potraživanja na "domaće" banke u R Hrvatskoj.

- Nije tačno poznat - utvrđen iznos ovih "prenesenih" potraživanja. Sud raspolaže saznanjem da se tokom privatizacije u BiH pojavilo "neslužbeno tržište" na kojem se takva štednja prodavala i za tri posto od nominalne vrijednosti!. Smatram da se ova presuda ne odnosi na ovako "prenesenu" štednju – dodao je Bešlo.

Po njegovom mišljenju presuda štiti samo izvorne-originalne vlasnike stare devizne štednje, odnosno lica koja su štednju naslijedili. Tu spada i kategorija vlasnika-nasljednika u slučaju gubitka ili oštećenja štedne knjižice.

- Jedino ova lica su ometena u mirnom uživanju svoje imovine i drugih prava u smislu i duhu Konvencije i Protokola. Zbog navedenog smatram da je iznos "stvarne" štednje manji-možda i mnogo manji od tzv. "knjižnog" iznosa koji se pojavljuje u evidencijama banaka, odnosno nadležnih ministarstava" i da je prvi pravi korak na određivanju načina provođenja presude i preduzimanja potrebnih mjera  prikupiti te podatke koji odgovaraju stvarnom stanju, pa tek onda odrediti dalji postupak – pojasnio je Bešlo potcrtavajući da je presuda Velikog Vijeća konačna.