Početak zločina u Prijedoru: Bošnjaci su kuće morali označiti bijelim krpama

Hiljade bošnjačkih prodica u Prijedoru željele su vjerovati da neće otići u smrt, pred naletom srpske vojske koja je okupirala ovaj grad na zapadu Bosne i Hercegovine 30. aprila 1992. godine. 

Bošnjaci su vjerovali dugogodišnjim komšijama Srbima, jer sa nekim od njih su bili i u rodbinskim vezama, piše bh. novinska agencija Patria.

Nažalost, Prijedor će se ubrzo pretvoriti u jedan od najkrvavijih gradova u BiH, u kojem je, prema podacima Regionalnog saveza logoraša Banja Luka ubijeno 3.178 ljudi, uglavnom Bošnjaka i jedan manji broj Hrvata.

Slike logora Keraterm, Omarska i Trnopolje koji su se nalazili na teritoriji ove općine, a kroz koje je prošlo hiljade ljudi, zgrozile su svijet.

Tuga i 23 godine poslije 

Predsjednik Reginalnog saveza logoraša Banja Luka Sabahudin Garibović kaže kako 23 godine poslije u Prijedoru više ništa ne podsjeća na zločine, izuzev što ljudi dosta teško žive, ali ne samo Bošnjaci već i Srbi. 

- Nema tu nekih vidljivih međunacionalnih problema, ali nema nekog ni napretka. Naročito niko računa ne vodi o ljudima koji su preživjeli strahote, logore – kaže Garibović za agenciju Patria, dodajući da udruženja logoraša i danas redovno obilježavaju godišnjice stradanja u Prijedoru, kako zlo ne bi palo u zaborav. Logoraši koriste 9. maj kao dan kada obilaze bivše logore i oživljavaju sjećanja na najteže dane u njihovim životima.

Rano ujutru, 30. aprila 1992. godine kroz glavnu prijedorsku ulicu prolazilo je vozilo i iz njega preko megafona, građani su upozoravani da budu mirni i da ne stvaraju paniku. Sljedećeg dana, u 6 sati ujutro, spikerica Jadranka Vejo-Rečević čita zvanično saopćenje:

- Građani i građanke prijedorske opštine, ostanite mirni u svojim domovima. Noćas je SDS preuzela vlast u našoj opštini i ona garantuje ostalim narodima koji žive na ovim prostorima punu ravnopravnost i suživot. Nije se moglo više čekati, brojni problemi koji su vodili ovu opštinu i sve narode koji ovdje žive u propast, natjerali su SDS da preuzme stvar u svoje ruke i u ovome istorijskom trenutku ovu opštinu priključe Srpskoj Republici koja se ovih dana stvara. Na ovim prostorima oduvijek je živio srpski narod i mi na to imamo neotuđivo pravo. 

Nakon toga emitovana je himna „Bože pravde“.

Bijele trake na bošnjačkim kućama

Nakon "preuzimanja vlasti", Srbi su prekinuli sve komunikacije i opština Prijedor je ostala potpuno odsječena od spoljnog svijeta, navodi se u izvještajima Komisije UN-a za utvrđivanje genocida u Prijedoru

U Prijedor je bilo sve teže putovati, a telefonske linije često su bile prekinute. U gradu je uveden policijski sat. Za posjete obližnjim selima bila je potrebna propusnica. Ukinute su sve autobuske veze. Većina stanovništva ostala je bez posla.

Ključna mjesta u policiji, u opštinskoj upravi preuzeli su Srbi. Od Bošnjaka je oduzeto oružje koje su imali. 

Lokalni mediji, poput Radio Prijedor i lista "Kozarski vjesnik" pridružili su se propagandi uperenoj protiv nesrpskog stanovništva. Vodili su medijsku hajku protiv bivših čelnika opštine muslimanske i hrvatske nacionalnosti, često zloupotrebljavajući i falsificirajući detalje iz njihovog privatnog života. Uz to, ovi mediji su širili vijesti da se u okolini Prijedora nalaze dobro naoružane muslimanske postrojbe koje spremaju genocid nad srpskim narodom.

Radio je također obavijestio da sve nesrpske kuće moraju objesiti bijelu krpu iznad svog doma kao znak vjernosti srpskim vlastima. Charles McLeod, koji je posjetio općinu Prijedor u avgustu 1992., potvrdio je da su sve bošnjačke kuće bile identificirane bijelom zastavom na krovu. 

Jedan od prijedorskih Srba rekao je za agenciju Patria kako je pokušao sa porodicom pobjeći iz Prijedora, kada je vidio šta policija i vojska radi njegovim komšijama Bošnjacima, ali mu policija to nije dozvolila. 

- Mogao sam birati: smrt moje porodice i mene ili da se priključim vojsci Republike Srpske. Nakon toga sam ostao u Prijedoru – ispričao je za Patriu ovaj Prijedorčanin, koji je pristao govoriti pod uslovima anonimnosti, zbog sigurnosti njegove porodice.

- U Prijedoru je još bilo Srba koji nisu željeli sukobe, spašavali smo komšije Bošnjake, ali to je bilo dosta rizično za nas. Osim toga, medijska propaganda bila je takva da su lokalni Srbi zaista na kraju počeli i vjerovati da je Prijedor u okruženju nekih ekstremnih muslimanskih trupa, koje će, ne suprostavimo li im se, ući u Prijedor i pobiti sve što je srpsko – dodao je.

U Prijedoru su počinjeni jedni od najstrašnijih zločina nad Bošnjacima. Havi Tatarević iz sela Zecovi ubijeno je šest sinova i muž. Njihove posmrtne ostatke pronašla je u najvećoj masovnoj grobnici Tomašici.

Mnogo zločinci još na slobodi

Za zločine u Prijedoru Međunarodni sud osudio je Radoslava Brđanina (32 godine zatvora), Zorana Žigića (25 godina), Mlađu Rodića (20 godina), Duška Tadića (20 godina), Duška Sikiricu (15 godina), Predraga Banovića (8 godina), Miroslava Kvočku (7 godina), Miroslava Kosa (6 godina), Dragoljuba Prcaća (5 godina), Damira Došena (5 godina), Dragana Kolundžiju (3 godine).

Svi osuđeni zločinci pušteni su na slobodu do danas, nakon što su izdržali dvije trećine kazne, izuzev zločinca Stakića.

Za zločine u logoru Trnopolje još uvijek niko nije odgovarao.

Za zločin u Prijedoru pred pravosuđem BiH osuđeni su Drago Radaković (20 godina zatvora), Draško Krndija (20 godina), Željko Bulatović (14 godina), Siniša Teodorović (12 godina), Radoslav Knežević (10 godina), Zoran Gajić (10 godina), O. D. (10 godina), Ismet Žerić (7 godina). 

Pred domaćim pravosuđem trenutno se vodi veći broj istraga zbog zločina u Prijedoru, prenosi NAP.