Čusto: Društvo ima potrebu da se sjeća i to je prirodno

Amra Čusto autorica je istraživanja objavljenog kroz knjigu „Uloga spomenika u Sarajevu u izgradnji kolektivnog sjećanja na period 1941-1945. i 1992-1995.“ u kojoj je fokus na spomenicima koji su poslužili za građenje zajedničkog kolektivnog sjećanja koje je bitno za stvaranje jednog zajedničkog identiteta, piše bh. novinska agencija Patria.

- Potreba je društva, a pogotovo onog koji je izašao iz rata i nakon 1945. i nakon 1995. godine  da se sjeća pogotovo žrtava i to je potpuno prirodno. Ti spomenici su trajna kategorija i na različite načine se njeguju sjećanja i valorizira njihov značaj – kaže Čusto.

Autorica se bavi izgradnjom memorijalne kulture kroz socijalističke spomenike, te kako se odnos prema toj memoriji mijenjao 90-ih sa tranzicijom i postratnim društvom.

- Jako puno spomenika je obuhvaćeno istraživanjem. U ovom prvom periodu to su partizanski spomenici, ploče Narodnooslobodilačke borbe, spomen-biste, spomen kompleksi, Vječna vatra, Vraca kao i novih spomenika nastalih nakon opsade 92-95  posvećeni borcima, šehidima, civilnim žrtvama, djeci – kaže Čusto.

Spomenik ubijenoj djeci Sarajeva tokom agresije na BiH 1992-1995

Čusto navodi da je zanimalo kako je građena službena politika sjećanja. Navodi da su se u ta dva perioda promijenila dva sistema sa različitom memorijalnom kulturom, različita društva su nastala nakon ovih ratova, tako da su odredili sadržaj te memorijalne kulture. Ona smatra i da je odnos prema spomenicima uslovljen društveno-političkim kontekstom.

- Kultura sjećanja je promjenljivog karaktera, zavisi od društveno-političkih prilika. Imate primjer iz naše historije kada se stvarao novi sistem, skrnavili su se antifašistički spomenici – navodi autorica istraživanja i dodaje da je odnos prema prošlosti jedan individualni proces koji zavisi od tradicije, okruženja i društvenog konteksta u kojem živimo.