Analiza iz 2009. kao da je pisana danas: Beogradizacija političke scene u BiH

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. Novinska agencija Patria podsjeća na dio analize koju je IFIMES objavio u novembru 2009. godine. 

Utjecaj Srbije odnosno zvaničnog Beograda na politička dešavanja u BiH još uvijek je dominantan. To nije vidljivo samo kroz podršku predsjednika Srbije Borisa Tadića Miloradu Dodiku nego i kroz ostvarivanje političkog projekta Republike Srbije, prema kojem Republika Srpska postaje nadoknada za izgubljeno Kosovo.

Iako, prema pouzdanim izvorima, predsjednik Srbije Tadić „na stolu“ već neko vrijeme ima ponudu za podjelu Kosova niko u Srbiji ne smije prihvatiti takvu vrstu ponude. Upravo zbog Kosova BiH je na izvjestan način postala talac Kosova i svih događanja u vezi njega, jer se režimu u Beogradu zbog izgubljenog Kosova „gleda kroz prste“.

To pokazuje i nedavna posjeta glavnog haaškog tužioca Serge Brammertza Beogradu i njegova najava da će početkom decembra 2009 podnijeti pozitivan izvještaj Vijeću sigurnosti UN-a o napretku Srbije u suradnji sa haaški Sudom. Srbija još uvijek nije uhapsila glavnog optuženika za ratne zločine generala Ratka Mladića i Gorana Hadžića.

Opravdano se postavlja pitanje o kakvoj vrsti suradnje Beograda sa Haagom se radi kada se sve vrijeme znalo, da je Radovan Karadžić svih 13 godina skrivanja od haaškog suda bio pod kontrolom i zaštitom srbijanskih sigurnosnih struktura. Činjenica je, da postoje dvojna mjerila glavnog haaškog tužioca Serge Brammertza, koji istovremeno prema Hrvatskoj izražava negativan stav zbog tehničkih pitanja kao što su neisporučeni topnički dnevnici dok hvali napredak Srbije u suradnji, dok se ratni zločinci u Srbiji još uvijek nalaze na slobodi.

U taj projekt u BiH su pored Dodika uključeni i Dragan Čović (HDZ) i Sulejman Tihić (SDA), koji su putem dogovora u Prudu pokušali realizirati beogradski projekt u kojem je ključnog značaja onemogućiti državi BiH da ima svoju imovinu, izvršiti disoluciju Republike Srpske od BiH i približiti je Beogradu te onemogućiti ulazak BiH u NATO.

Zvanična politička retorika Beograda podržava svaki dogovor tri konstitutivna naroda u BiH i sve što se tri naroda dogovore, računajući na činjenicu da se sa Dodikom nije moguće ništa dogovoriti. Aktivnosti zvaničnog Beograda su u posljednje vrijeme ubrzane posebno kada se zna da od januara 2010.godine Stjepan Mesić neće biti na čelu Hrvatske računajući da će moći od BiH raditi što god žele.

Bez obzira ko će doći na čelo Hrvatske u velikoj mjeri će biti nastavljena dosadašnja politika predsjednika Mesića, koji je predstavljao snažan protiv balans velikosrpskoj politici prema BiH u kojoj ključnu riječ trenutno imaju predsjednik Tadić i SANU, čiji je utjecajan član i Tadićev otac.

Preko Dragana Čovića (HDZ) pokušava se kriminalizirati cjelokupan hrvatski narod. Poznato je, da protiv Čovića traje nekoliko sudskih postupaka zbog organiziranog kriminala i zloupotrebe službenog položaja. U takvoj situaciji Dodik se pokušava nametnuti kao navodni zaštitnik interesa hrvatskog naroda.

Pri tome treba podsjetiti na Dodikovu podršku bombardiranju Zagreba i pročitati transkripte ratnih sjednica Narodne skupštine Republike Srpske i tadašnje Dodikove izjave na tim sjednicama, kojima podržava bombardiranje Zagreba i traži opravdanje za njegovo bombardiranje.

Referendum o otcjepljenju RS

Najavljivanje eventualnog referenduma, sa kojim prijeti Milorad Dodik predstavlja realnu prijetnju u BiH. Vijeće za implementaciju mira (PIC) treba poduzeti odgovarajuće mjere kojima bi se spriječilo eventualno neustavno djelovanje Milorada Dodika po tom pitanju.

Potrebno je, da Vijeće za implementaciju mira učini značajan iskorak u BiH i da više ne nagrađuje Milorada Dodika i njemu slične za nasilno i neustavno ponašanje popuštajući pred njegovim pritiscima i ucjenama kao što to čini sada.

Međunarodni institut IFIMES smatra, da međunarodna zajednica mora odlučnije djelovati u Bosni i Hercegovini, jer će u suprotnom doći do dodatne destabilizacije BiH.

Ne smije se dozvoliti dalje destruktivno djelovanje pojedinih političara i potrebno je poduzeti odgovarajuće sankcije. Ukoliko je međunarodna zajednica uspjela uspješno provesti reformu oružanih snaga BiH ne postoje razlozi da se ne sprovede uspješna reforma policije, ustava i riješe druga otvorena pitanja koja su značajna za nesmetano funkcioniranje države BiH.