Bosanski Šamac: Privreda ujedinila Srbe, Bošnjake i Hrvate

Bosanski Šamac je općina na sjeveru Bosne i Hercegovine u kojoj je međunacionalna netrpeljivost svedena na minimum, nakon krvavih sukoba koju su BiH zadesili početkom '90-ih godina, piše bh. novinska agencija Patria (NAP).

Vidjelo se to i jučer, tokom dženaze i ukopa predsjednika Stranke demokratske akcije (SDA) Sulejmana Tihića, kada su na njegov posljednji ispraćaj, u harem Bijele džamije u centru grada, osim Bošnjaka došli i njegovi sugrađani drugih vjeroispovijesti, prije svega Srbi i Hrvati.

Upravo, o tom suživotu i zajedničkim naporima građana Bosanskog Šamca da stvoju zajednicu urede po mjeri svakoga, govorio je jučer i velečasni Josip Janjić, župnik u crkvi Srca Isusova u Bosanskom Šamcu, koji je došao da oda posljednji pozdrav svom, kako je rekao, velikom prijatelju Tihiću.

- Nema nam druge nego pomagati jedni druge. Samo tako nam može biti bolje svima – rekao je vlč. Janjić reporteru Patrie.

- Evo, baš ste me prekinuli u razmišljanju o danima koje sam provodio sa Tihićem. Dolazio ja barem jednom godišnje u našu crkvu, najčešće u junu, gdje bismo dugo razgovarali. On je bio istinski vjernik i kao takav on je dubuko uvažavao nas a mi njega. Zbog takvog njegovog i našeg nastupa i jedni i drugi smo mogli imati samo koristi.

Općina Šamac nalazi se na desnoj strani rijeke Save. Osim Save, kroz grad prolazi i rijeka Bosna, gdje joj je i ušće.

Teritorija općine Šamac je prije krvavih sukoba bila znatno veća, a naseljavalo ju je više od 30.000 stanovnika. Sada dio teritorije pripada općini Odžak i postdejtonskoj općini Domaljevac-Šamac.

Sam grad Bosanski Šamac je bio uglavnom naseljen Bošnjacima (polovina stanovništva) ali i Hrvatima, Srbima i ostalima, dok su okolna sela bila nastanjena bosanskim Hrvatima i bosanskim Srbima.

Zbog blizine plovne Save, razvijene željezničke infrastrukture, zatim blizine Hrvatske ali i izuzetno plodnog zemljišta, općina je bila ekonomski veoma razvijena. No, u sukobima su uništena mnoga postrojenja, kao i lošom postratnom privatizacijom.

Početkom 1992. godine Bošnjaci i Hrvati su protjerani sa svojih ognjišta, a na njihovo mjesto je, iz drugih dijelova Bosne i Hercegovine, useljeno oko 7.000 bosanskih Srba. Danas se sve to ponovo mijenja na staro.

Osim Tihića, koji je prije devedesetih u ovom gradu bio  poznati advokat, u Bosanskom Šamcu rođen je i Alija Izetbegović, prvi predsjednik Predsjedništva nezavisne Bosne i Hercegovine te Zoran Đinđić, bivši predsjednik Vlade Republike Srbije.

Predrag Marinković, jedan od lokalnih političara u Bosanskom Šamcu objasnio je za Patriu kako je situacija, kada je riječ o međunaciolanim odnosima u ovom mjestu sada toliko dobra da se više ni ne može sjetiti kada je izbio neki međunaciolani sukob između njegovih sugrađana.

Čak je i povratak raseljenih osoba u ovom mjestu bolji nego u odnosu na ostale općine u Republici Srpskoj. U sam grad vratilo se više od 90 posto prijeratnog bošnjačkog stanovništva. Tome je naviše doprinijela povoljnija ekonomska situacija ove općine u odnosu na neke druge. Iako su mnoge prijeratne fabrike porušene, ljudi novac zarađuju baveći se poljoprivredom ali i kroz manje firme.

Upućeni kažu da je povoljnija ekonomska situacija u Bosanskom Šamcu upravo i dovela do toga da građani svih konfesija više razmišljaju o razvoju i napretku nego o međunacionalnim tenzijama.

- Baš o tom suživotu sam često razgovarao sa i Tihićem. U kafić u koji je odlazim, često je navraćao i on. Razgovarali bismo o svemu, a najviše o toj ljepoti međukomšijskog pomaganja – kaže Marinković.

- Da je Tihić iskreno vjerovao u životu u Šamcu, najbolje potvrđuje to što se njegov sin sa porodicom vratio da živi ovdje, njegova djeca ovdje idu u školu - rekao je Marinković, piše NAP.