STRATEGIJA CRVENIH LINIJA NA BRANIKU DRŽAVE Vrijeme je p(r)okazalo kvislinge, vakat je za svebosanski sabor

Piše: Rasim Belko

Pisali su Duraković, Cero, Išerić… Pisali su novinari i saradnici Patrije, pozivali, apelovali da se oni koji koriste atribut probosanske i probošnjačke političke partije konačno dozovu i kroz svebosanski sabor definišu političku strategiju odbrane Bosne i Hercegovine. 

Apeli i pisanja ostali su nažalost kao spomenik lošim politikama i najava politika kojih se tek treba rješavati. Da bi se svebosanski sabor udruživanja ideja i politika zarad odbrane Bosne i Hercegovine desio, moraju postojati snage kojima je i ideologija i politika okrenuta državi Bosni i Hercegovini. Snage koje će puni kapacitet uložiti u odbranu države, a ne svojih pozicija unutar nefunkcionalnog sistema.

Najbolji filter

Vrijeme koje je naizgled loše po državu, Bosnu i Bošnjake, zapravo će poslužiti kao najbolji filter onih koji su protekle tri decenije izigravali probosanske snage, a ispostavit će se bili spavači koji snuju neke tuđe snove.

Da bi ta filtracija snaga bila do kraja urađena, neophodno je da preostali dio probosanske političke scene djeluje proaktivno, ne čekajući vjetrove razaranja i države i društva. Odavno je sazrelo vrijeme da se podvuku crvene linije kao politički štit koji će podjednako nositi svi koji pristanu na takav odnos spram države Bosne i Hercegovine. A da bi se crvene linije definisale, neophodno i neminovno je odricanje političkih garnitura od onog što im faktično stanje garantuje. 

Iz svega što je do sada napisano u smjeru grupisanja i strateškog planiranja svebosanskih snaga, te crvene linije zapravo su jasne i same nametnute. Ogledaju se u odbrani državne imovine, ustavno - pravnog poretka, unaprjeđenju obrazovanja, forsiranju NATO i EU puta, te zaštiti bosanskog jezika, kulture i identiteta.

No, definisanje tih crvenih linija tek je prvi korak u pokušaju odbrane države koja je u velikoj mjeri prepuštena neprijateljima pasivnom i neprihvatljivom politikom protekle tri decenije. Definisanjem crvenih linija, ali i kreiranjem strategije za njihovo provođenje zahtijevat će i proaktivnu ulogu onog što je ostalo u probosanskom političkom korpusu. 

Reaktivnost se do sada pokazala identičnom neaktivnosti ili ravnodušnosti. Jer, srpsko - hrvatski hegemonisti djeluju aktivno s jasno razrađenim planovima. Ti planovi podebljani su uveliko u međunarodnim političkim strukturama koje djeluju u državi Bosni i Hercegovini. Te strukture i probrale su intelektualno nedorasle, patriotski labilne i moralno nesigurne strukture u pokušaju instaliranja vlasti koja će biti spremna realizovati plan nekih velikih jednonacionalnih država. Ili neki drugi plan, nebitno.

Neuspješan pokušaj

Bitno je da se takve stranke, poput grupacije SDP, NIP, NS, NES, SSE (stranka Semira Efendića), Fuad Kasumović i slični, kojima iz naziva treba izostavljati Bosnu i Hercegovinu, nisu uspjele infiltrirati u onaj zazivani svebosanski sabor. Jer, da jesu, sada s velikom sigurnošću možemo tvrditi, bio bi to još jedan neuspješan pokušaj odbrane Bosne i Hercegovine. Kao što je bio onaj SDP-ov lažni pokušaj protivljenja nametima Christiana Schmidta. Kao što su lažni principi Naše stranke, koje primjenjuju jedino kada trebaju birati Bošnjake. Kao što je još lažniji probosanski politički identitet Naroda i pravde, čiji lider diplomatiju vodi po modelu fifty - fifty sa HDZ-om. 

No, nemam namjeru više ni slova o onima koje treba izgnati iz političkog bazena državotvornog dijela Bosne i Hercegovine. Oni će, ukoliko stvarni političko - patriotski front uradi svoj posao, za četiri godine biti ružan politički košmar, koji će bezuspješno pokušavati da se oporavi, kao i oni prije njih. 

Američkom ambasadoru Michaelu Murphyju Bosanci i Bošnjaci će u dogledno vrijeme biti zahvalni što ih je oslobodio snaga kojih se očigledno nisu sami uspijevali osloboditi. 

Stoga je vrijeme u kojem se međunarodna zajednica ponaša kao okupator zadužen za iseljavanje i razbijanje muslimanskog i patriotskog dijela Bosne i Hercegovine, zapravo najbolje vrijeme da se gore pomenute crvene linije podvuku i uklešu u strategiju probosanske politike. A ta politika mora biti definisana na svebosanskom saboru onih koji su za Bosnu i Hercegovinu spremni dati život, a ne moralisati. 

Svebosanski sabor moraju sazvati oni koji se predstavljaju najvećim faktorom političko - patriotskog fronta. Dakle, breme organizacije takvog događaja je na Stranci demokratske akcije. Mnogo je historijskih i političkih razloga da SDA bude upravo ta koja će pokrenuti novi strateški blok politika s ciljem odbrane Bosne i Hercegovine. Nema sumnje da rame uz rame sa SDA u organizaciji i definisanju ciljeva moraju učestvovati Demokratska fronta, ali i hrvatske stranke koje zbog politika Dragana Čovića kreiranih u Zagrebu nemaju mogućnosti isplivati unutar hrvatskog naroda u BiH. 

Jer, ono što je sigurno, pokret otpora internacionalnoj okupaciji i podjeli Bosne i Hercegovine, taj svebosanski sabor koji će definisati crvene linije i strategiju njihove realizacije, ne smije biti monoetičan i monopolitičan, ali ne smije dopustiti da njegovim elementima postanu neki novi trojkaši.

Vrijeme je da oni koji u javnosti iznose ispravne opozitne stavove trojkašima i njihovim partnerima u rastakanju BiH, pokažu imaju li damar da kreiraju linije političke odbrane Bosne i Hercegovine, prije nego moradnu razmišljati o onim vojnim. Svako vrijeme ima svoje prvake, ovo vrijeme je kao stvoreno da se pokaže ima li među bošnjačkim i bosanskohercegovačkim političarima istinskih prvaka - lidera! Odlučnih i stvarnih, a ne papirnatih!