INSTITUCIONALNI PROGON POVRATNIKA Kako politike u Rs znaju da napad na Memiševiće nije motivisan nacionalnošću, a ne znaju ko je napadač?!

Piše: Rasim Belko

U pokušaju da sakriju položaj nesrpskog stanovništva u entitetu Rs, a naročito prilikom napada na Bošnjake ili Hrvate, vlasti manjeg bosanskohercegovačkog eniteta služe se manipulisanjem istinom. 

Kada progon bošnjačkih i hrvatskih stanovnika Rs rade kroz organe entiteta poput MUP-a Rs i drugih institucija, onda kao izgovor koriste lažnu borbu protiv terorizma, lažnu zaštitu zakona ili nešto treće, što se u normalnim društvima jasno naziva progonom manjina.

Institucionalni progon

No, institucionalni progon vođen političkom željom etnički čiste teritorije, kao nastavak ratnih politika i ciljeva, je jedna priča, teška, ali odveć poznata. Priča o kojoj je mnogo toga ispričano i priča koja u drugom entitetu izaziva jednoglasnu osudu. Dalje ništa od toga, jer reakcija iz Federacije na napade na Bošnjake i Hrvate u Rs svodi se na moljakanje OHR-a, EUFOR-a i još ponekog stranca da zaštite starce i starice što su se usudili živjeti u Rs.

I naravno verbalne osude, koje su unisone i ponavljajuće, pa u konačnici i provokativne prema samim žrtvama sistema u entitetu Rs. 

Ali u slučaju porodice Memišević, Ajše i Fadila, izostala je čak i ta jeziva verbalna osuda napada. A sve pod mantrom kako je riječ o zlodjelu iz koristoljublja, a ne iz nacionalnih pobuda. O pogrešnosti razloga zašto se tako misli u nastavku, ali prije trebam i moram, zarad onih što još žive u Rs, prozvati sve koji su morali reagovati, a nisu to učinili. 

Bošnjaci u entitetu Republika srpska nisu nikakva bošnjačka, anamona kopilad, koju u Sarajevu treba tretirati kao izumiruću vrstu smetnje. Nisu to nikakvi pustolovi koje treba naoružavati govedima i traktorima, niti su svi rođeni da bi radili u plastenicima i stajama. Takva percepcija iz Sarajeva od 1996. godine je masovnost povratka u Rs svela na tragove bošnjačkog i hrvatskog naroda na 49 posto teritorije.

Izostala je reakcija i od predstavnika međunarodne zajednice, koji su milijarde dolara i eura, poreskih obveznika EU i SAD, bacili niz rijeku očekivanja da će ovo jednog dana biti država u kojoj će multietničnost biti rasprostranjena širom zemlje. 

Od svih borbi da se rezultati etničkog čišćenja u stvaranju entiteta Rs koliko - toliko umanje, ostala je samo pusta želja, prazne kasabe i varoši, poneki starac i starica. Ostalo je zapravo ono što je i zacrtano u planovima međunarodno osuđenih zločinaca. 

Ostale su i institucije koje su osnovali ti zločinci. Takve institucije danas su u dominantnoj ulozi provođenja progona nesrpskog stanovništva u entitetu Rs. I tu se vraćamo na pitanje kako MUP Rs i tamošnji i ovdašnji političari znaju da napad na Memiševiće nije bio motivisan nacionalnom mržnjom i netrpeljivošću?

Kako znaju da je riječ o koristoljublju, ako su nakon svega 24 sata na slobodu pustili osumnjičenog napadača - lopova. Šta ako su napadači na Ajšu i Fadila Memiševića četnici, ravnogorci koji se redovito okupljaju u i oko Višegrada? Šta ako su to pripadnici SNSD-a, SDS-a, PDP-a, Vukanovićevi ili Konakovićevi, jer vidim da i Sofović od NIP-a priča priču jednaku onoj koju priča srpski MUP.

Biljeg teške prošlosti

Nisam ja povratnik, ja sam Višegrađanin, reći će Sofović na nekoj televiziji komentarišući situaciju s Memiševićima. Možda on i nije povratnik, jer teško da povratnici u Višegrad nose zastave Republike srpske s oznakom SDS-a ili neke druge srpske stranke. Povratnici u Višegrad nose biljeg teške prošlosti, progona, ubistava i straha da im se sudbina najmilijih ne ponovi sada. Kao što se ponovila Memiševićima. I brojnim drugim širom manjeg entiteta. 

A ponavljala se sudbina hapšenja i maltretiranja, o čemu smo pisali u više navrata. I nema sumnje da će se progon bošnjačkih i hrvatskih povratnika nastaviti, jer iza tog progona ne stoji nikakvo koristoljublje, niti bilo koji sitni lopov i kriminalac. 

Iza tih napada stoji zvanična politika u Rs predvođena Miloradom Dodikom i njegovim SNSD-om, koji decenijama kreira atmosferu straha, mržnje i tenzija. 

A likovi poput Bojana Prodana su im savršena maska da pokriju krvoločnost svojih planova, nastalih još 9. januara, koje provode i dan - danas. 

A da je sve sistematski dokazuju policijske akcije usmjerene na “teroriste” (naravno Bošnjake), poslije čega optužnica nema ili padaju. Komunalne i druge službe “terorišu” Bošnjake i Hrvate koji se odvažiše praviti biznis tamo gdje su Karadžić i Mladić pravili državu srpskog naroda. 

Ubijali su ih, kamenovali, pucali na njih i ranjavali s istom namjerom. Zato ne treba ni sumnjati da je i napad na Memiševiće nacionalno motivisan. A tvrdnja da je koristoljublje ne može opstati, jer MUP i Tužilaštvo Istočno Sarajevo tvrde da nema dokaza koji Prodana povezuju s napadom u Omeragićima kod Višegrada. 

Dokaza sigurno ima i oni povezuju nekog drugog, ali ti dokazi očito ne zanimaju Tužilaštvo u Istočnom Sarajevu. Što bi ih i zanimalo, pa nisu se borili za Rs u kojem će živjeti Bošnjaci muslimani i Hrvati katolici. 

Šta oni imaju da traže na srpskoj zemlji?