Marunović za NAP: Nadam se pobjedi Đukanovića, pobjedom Milatovića Balkan bi dobio novog Miloševića

Razgovarala: Nevena Kovačević

Uoči drugog kruga predsjedničkih izbora zakazanih za 2. april, brojni istaknuti intelektualci iz Crne Gore i regiona uputili su poruke podrške predsjedničkom kandidatu i aktuelnom šefu države
Milu Đukanoviću. 

Među njima je i crnogorski reditelj Danilo Marunović, sa kojim smo razgovarali o predsjedničkoj kampanji, miješanju stranih faktora u izborni proces, te očekivanom ishodu drugog izbornog
kruga. 

Da li Vas je iznenadio rezultat prvog kruga predsjedničkih izbora?

- Moram priznati da su me dvije stvari prilično iznenadile kad su u pitanju rezultati prvog kruga izbora. To je, na prvom mjestu, jedan jako dobar rezultat predsjednika Đukanovića u prvom krugu, uzimajući u obzir da je protiv njega plasirana jedna nezapamćena vrsta propagande i cijelog spektra vrsta hibridnog ratovanja sa više adresa, na način da to razumijemo kao presedan u političkoj istoriji Crne Gore i da je u toj klimi takav politički rezultat ostvario. Dakle - sam protiv svih, ostvariti tu vrstu rezultata u trenutku ekspanzije drugih političkih ideja, ličnost je za respekt. Druga stvar koja me je iznenadila je rezultat kandidata Milatovića, što tumačim kao jedan, rekao bih prirodan, mada ne u toj mjeri očekivani odraz populističke politike, korišćenja državnih resursa u lične političke svrhe kad su se podigle plate i penzije.

Međutim, inflacija je uradila svoj dio posla i sada praktično za više novca vi možete da kupite manje nego što ste mogli da kupite kad su plate bile niže. To je jedan ekonomski paradoks koji se dešava u Crnoj Gori, koji je, međutim, u svojoj površnosti doživljaja većine neupućenih građana donio političke benefite toj političkoj profilaciji. Sa druge strane, imamo i jednu ogromnu pomoć koja stiže iz susjedne Srbije, a takođe i iz matice Rusije preko svojih političkih proksija koji su toj političkoj opciji, i ne samo njoj, već i opciji kandidata Mandića sve vrijeme slali ogromnu pomoć u vidu novca, različitih vrsta propagandnih aktivnosti, obavještajnih aktivnosti i tako dalje.

Pomenuli ste hibridni rat i veoma agresivno miješanje Srbije i Rusije u tekući izborni proces. Prije nekoliko dana smo vidjeli i non-paper kreiran u Srpskoj naprednoj stranci Aleksandra Vučića, koji predstavlja još jednu nedvosmislenu potvrdu podrške kandidatu pokreta Evropa sad od strane zvanične Srbije. Zašto su za Srbiju ovi izbori toliko značajni? Smatrate li da srpski zvaničnici u eventualnom porazu gospodina Đukanovića vide put ka ostvarenju geostrateških interesa kreatora srpsko-ruskog svijeta, kad je riječ o području Crne Gore?

- Nesumnjivo. To je pradavna želja Srbije - da Crnu Goru dovede u jednu vrstu vazalnog odnosa, preko kojeg će moći da profitira na više načina. Jedan je ovaj ekonomski, sa izlaskom na
more, sa Lukom Bar, sa važnim ekonomskim resursima poput Rudnika uglja i raznih drugih važnih fabrika koje postoje na teritoriji Crne Gore. Drugi je ovaj, da tako kažem, mitsko-identitetski u kom je Srbija izgradila taj svetosavski mit, preko književnosti i istorijskog konteksta, izmanipulisanog i preuzetog iz crnogorske istorije. Dakle - dva su važna motiva za tu vrstu hegemonije Srbije prema Crnoj Gori. Ukoliko institucija predsjednika države padne pod kontrolu Srbije, kao jedina institucija koja do sada nije pala pod kontrolu Vučića, Crna Gora, već to zvanično možemo reći, pada u vrstu jednog vazalnog odnosa u odnosu na Srbiju i Srbija u jednom, gotovo stoprocentnom formatu može smatrati da je Crnu Goru 'uzela pod svoje'.

Ono što je delikatno, jeste odnos međunarodne zajednice prema tom pitanju i ako ga uporedimo sa slučajem Slobodana Miloševića i okolnošću da je suviše kasno razumjela pogubnost te politike i da je pogubnost te politike koštala građane ovih prostora masovnih grobnica, etničkog čišćenja, masovnog iseljavanja stanovništva, pojava nacionalizma, šovinizma i jedne radikalne redefinicije
vrijednosti. Samo se nadajmo da ovoga puta neće biti isti scenario, već da će briselske i američke diplomate bolje razumjeti aktuelni trenutak, umjesto karijernih ambicija - da balkansku situaciju
predstave kao diplomatski uspjeh pomirenja dva naroda, u kontekstu istorijskog poomirenja Srba i Albanaca i da Crna Gora u tom kontekstu kao kolateralna šteta pripadne Srbiji.

To je neki master plan koji se krije iza cijele priče i kao prepreka na ostvarenju tog 'paklenog plana' stoji taj crnogorski, građanski, suverenistički, suštinski proevropski, odani politički korpus ideja koji se danas očitava u 'biti ili ne biti za Crnu Goru', ukoliko ne pobijedi predsjednik Đukanović.

Poznato je da je Srpska pravoslavna crkva jedan od ključnih podržavalaca Jakova Milatovića, još od vremena Vlade na čelu sa Zdravkom Krivokapićem, a njegova okrenutost ka kleronacionalističkim politikama je neupitna. Čini li Vam se da je u tekućoj kampanji djelovanje crkvenih krugova nešto indirektnije i šta bi mogao biti motiv takvog zaokreta?

- Ne bih rekao da je uključenost crkve indirektnija, ali bih rekao da je samo delikatnije kamuflirana i da je u drugom planu, jer se opekla u tom smislu otvorene podrške političkim procesima od trenutka Litija, pa do izbora 2020. Kada se otvoreno pozicionirala kao politički faktor u Crnoj Gori. To nikad nije dobro za imidž jedne crkve i ovaj put su odlučili da pametnije reaguju, da sprovode podršku onako ispod radara, međutim vrlo otvoreno i vrlo intenzivno u odnosu na kandidata Milatovića. Za one koji su bolje upoznati u odnosu na prilike unutar srpskog sveta, odnosno korpusa politika i teritorija koje danas prepoznajemo pod tim imenom, znaće da su dominantne dvije struje koje su sukobljene unutar tog prostora. Jedna je ova crkvena, Dodikovsko-Putinovska proruska struja kojom vlada crkva, odnosno određene uticajne vladike crkve koja podržava Dodika i Jakova Milatovića, a sa druge strane je ova struja na čijem čelu stoji predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji u bilo kojoj varijanti sa zapadom biva korigovan od strane crkve, kao ubjedljivo najmoćnijeg političkog, društvenog i bilo kakvog drugog faktora na Balkanu.

U pitanju je jedna moćna organizacija, koja nema limita bilo kakve vrste, ni finansijskog, ni logističkog. Jedna 'aždaja' i jedan društveno politički kiklof koji zapravo diriguje realnost na Balkanu i onaj ko ima takvu vrstu logistike iza sebe, ima neuporedivu prednost u odnosu na kandidate koji to nemaju. Slučaj političke trke između Jakova Milatovića i Mila Đukanovića je u tom smislu dodatno komplikovan, jer se Crna Gora ne bori protiv politike Jakova Milatovića. To znači da se Crna Gora preko njega bori i sa hegemonistima koje srpska crkva u svojoj mitomanskoj i istorijskoj pretenziji ima prema Crnoj Gori, kao mitološkom izvorištu Svetosavlja, kako oni to žele da predstave.

U tom konceptu Crna Gora nestaje u svojoj suverenosti, u svojoj osobenosti i crnogorska istorija se piše iz početka, toponimi se falsifikuju, istorijski događaji takođe se prilagođavaju na liniji onoga što su interesi srpskog identiteta crnogorske nacije. To podrazumijeva i samo negiranje postojanja crnogorske nacije i cijeli jedan spektar intervencija. U pitanju je jedna stihijska i istorijska borba koja je zadesila Crnu Goru i puno toga će zavisiti od ishoda ovih izbora. Ukoliko padne institucija predsjednika, može se reći da je Crna Gora prvi put od 1918. godine, kada je izgubila svoju državnost, ne u bukvalnom, ali u suštinskom smislu na isti način tragično izgubila kontrolu nad sopstvenom zemljom i predala štafetu moći u ruke crkvi i Aleksandru Vučiću.

Iz odgovora na prethodno pitanje zaključujem da vjerujete da bi se eventualna pobjeda Jakova Milatovića mogla negativno odraziti na stabilnost ne samo Crne Gore, već i čitavog regiona. Ukoliko se desi ovaj scenario, kako vidite crnogorsku i regionalnu budućnost?

- Ono što je važno reći jeste da profil političara poput Mila Đukanovića više od tri decenije opstaje na političkoj sceni upravo zahvaljujući njegovim političkim konkurentima. Oni mu daju legitimitet da i dalje postoji nužnost za njegovim prisustvom kao jedne, nesumnjivo harizmatične i važne istorijske ličnosti, da figurira u procesu odbrane crnogorske državnosti, kulture i identiteta. Ukoliko bi Milatović pobijedio, to bi podrazumijevalo cijeli jedan spektar posljedica.

Vidjećete da je on u svom političkom djelovanju izbjegao da odgovori na ključna pitanja koja danas definišu jednog političara na Balkanu. U tom bježanju od odgovora, u tom limbu između
ideologija, on vidi šansu, što je i uspio - da pridobije jedan broj suverenističkih glasača. A kad bi odgovorio na pitanja: da li smatra da je zločin u Srebrenici genocid, da li smatra da je Crnogorska
crkva imala svoju autokefalnost, da li smatra da su Mladić i Karadžić ratni zločinci, da li smatra da je Crna Gora žrtva srpske hegemonističke politike, da li smatra da Srpska pravoslavna crkva u
svojim redovima ima skandalozne i nedopustive modele ponašanja, poput skandala pedofilije, poput finansijskih skandala, da li je crkva u neukusnoj mjeri uključena u političke procese, da li
Aleksandar Vučić Crnu Goru vidi kao plijen koji sjutra treba da bude u vazalnom odnosu prema Srbiji, da li Crna Gora treba da se odredi negativno ili pozitivno u odnosu na rusku agresiju u
Ukrajini, da li Crna Gora treba da bude u Open Balkanu ili da beskompromisno slijedi put integracija u Evropsku Uniju.

Sve su to pitanja na koja on ili ne daje odgovor, ili stidljivo komentariše na nekonkretan način - da bi upravo glasačima i jedne i druge političke profilacije zadržao mogućnost da ga podrže. U jednom trenutku će morati da odgovori na sve to. Ali, ukoliko bi pobijedio, za mene nema dileme da bi se sve ovo što sam pomenuo polako počelo ostvarivati na velika vrata. Crna Gora ne bi postojala u ovom formatu u kojem je danas poznajemo, a Balkan bi mogao imati novog Slobodana Miloševića.

Prethodnih dana svjedočimo brojnim pritiscima na crnogorsku dijasporu, koja je tradicionalno naklonjena predsjedniku države. Očekujete li, uprkos opstrukcijama njihov masovni dolazak?

- Očekuje se masovan dolazak dijaspore, uprkos svim modelima opstrukcije njihovog dolaska. Zaista je skandal par-ekselans da državne institucije na sve načine pokušavaju da sabotiraju
ostvarenje bazičnog demokratskog prava građana da glasaju. U pitanju je jedan prvorazredni skandal. Međutim, oni će doći da glasaju za Crnu Goru i dati doprinos koji je užasno važan u
ovim ključnim trenucima. Dakle, na njihovu podršku Crna Gora računa, ona će se i desiti, vidjećemo u kojoj mjeri. Informacije do kojih sam ja došao kažu da će oni doći u impresivnom
broju koji će riješiti izbore u korist građanske, evropske, slobodne i suverene Crne Gore.

Očekujete li pobjedu predsjednika Đukanovića i da li bi ta pobjeda u ovom trenutku bila presudno značajna i predstavljala garant crnogorske suverenosti i ispravnog geostrateškog pravca zemlje, u odnosu na cjelokupan društveno- politički, istorijski, ali i geopolitički kontekst u kome se održavaju izbori?

- Očekujem da će predsjednik Đukanović, uprkos, ponavljam, nezapamćenoj stihiji političkog djelovanja sa adresa njegovih političkih neprijatelja ostvariti pobjedu. Međutim, ukoliko se nekim
čudom desi opozitno, možemo očekivati da će Balkan dobiti novog Miloševića, da će se na međunarodnom planu desiti paradoks da države koje su dominantno pod ruskim uticajem dođu u poziciju da kontrolišu jednu NATO državu, što je, u geopolitičkom smislu jedna ozbiljna komplikacija koja može dovesti do ozbiljnih posljedica.

Dakle - u pitanju je jedan domino efekat političkih događaja koji može dovesti do situacija koje u ovom trenutku ne možemo ni da slutimo. Pobjeda predsjednika Đukanovića, uprkos tome što određeni međunarodni faktori sa skepsom gledaju na njega zbog dugogodišnje vladavine od presudnog je značaja za opstanak bazične normalnosti, prije svega mislim na nivou sistema vrijednosti, a onda i u političkom smislu. Ukoliko se nekim čudom desi taj negativni ishod, nemam dilemu te vrste - Balkan može slobodno da očekuje jedan haos koji će rezultirati istim scenarijom koji se desio kada je u pitanju slučaj Slobodana Miloševića.

Dakle - došao je na velika vrata uz pomoć zaapada, kao moderan političar koji na isti, preslikan način nudi populističke koncepte velikih plata, jednog zapadnjačkog načina života u svakom smislu. Baš je Milojko Pantić, čuveni sportski komentator, gostujući u mom podkastu rekao da je podržao Miloševića opijen tim populističkim obećanjima da će plate biti ogromne i da je povjerovao u čitavu tu priču. Na isti način danas imamo isti model političkog djelovanja. Samo se bojim da nećemo na isti način skupo platiti te svoje zablude - kako reče Ante Marković "položajem daleke periferije u Evropi i siromaštvom.