Sokratov učenik i Aristotelov učitelj Platon na jednom od svojih Atinskih predavanja izrekao je slijedeću misao: „Siromaštvo ne nestaje zbog smanjenja bogatstva, nego zbog umnožavanja želja.“, napisao je bh. glumac Emir Hadžihafizbegović u kolumni koji je posvetio domaćim proizvođačima i kampanji „Upalimo svjetlo u BiH“.
Novinska agencija Patria kolumnu Hadžihafizbegovića prenosi u cijelosti:
- Da, zaista genijalna rečenica - kaže Hadžihafizbegović.
- Čovjek koji je živio 400 godina prije nove ere, otkrio je tajnu i suštinu konzumerizma u kome danas živi „moderan čovjek“. Taj konzumerizam, ta ničim objašnjiva glad za novim proizvodom, ta strast da se kupuje sve i svašta, ta pošast neoliberalnog kapitalizma, era praznine ljudskog duha, poput kakvog krpelja napala je bosanskohercegovačkog čovjeka.
Vođen potrošačkim svrabom, naš čovjek počeo je skidati sa polica mega marketa svakakve đakonije, sve češće zaobilazeći svoj, domaći proizvod.
Talijanska tjestenina, slovenačka voda, turski keks, makedonski ajvar, portugalsko vino, srbijanski džem, tek su mali dio široke palete proizvoda koje prtimo svojim kućama, a da pri tome naši proizvodi, bolji i kvalitetniji, ostaju na rafama tih istih marketa i tržnih centara.
Kvaka takvog mentaliteta leži samo u jednoj stvari - konzumerizam bez svijesti o domaćem proizvodu.
Mogućnost odabira i sloboda kupovine je temeljni civilizacijski postulat, i neka stranih proizvoda u Bosni i Hercegovini. Ali je isto tako svojevrsni mazohizam i podrivanje sopstvenog ekonomskog sistema ako u jednoj godini 300 do 500 miliona eura naših, bosanskohercegovačkih para, para naših poreznih obveznika, ode u neke druge države, i neke druge sehare, jer su potrošene na proizvode koje Bosna i Hercegovina posjeduje.
Izgleda gotovo kao naučna fantastika, ali da smo zadnjih 20 godina ono što je domaći proizvod poštovali i kupovali, gotovo da ne bismo imali vanjskog duga. Zvući nevjerovatno, ali je istinito. Zato, Bosanci i Hercegovci, vratimo se domaćem proizvodu, kupujmo domaće, jačajmo našu ekonomiju i našu državu.
Niko nam ne može pomoći kao mi sami sebi. Širok je kontekst komparativnih prednosti života svih građana BiH, koji bi došao kao posljedica kupovanja domaćih proizvoda. Odlukom da sa police gdje stoji bh. proizvod, i isti takav proizvod iz neke druge države, do kase u korpi ponesemo ovaj prvi, spominjani, ovaj naš, činimo neprocjenjivu korist našoj djeci, njihovoj budućnosti, ma kojoj naciji i mjestu življenja u BiH pripadali.
Eto, samo taj u nizu drugih motiva, dovoljan mi je da šetajući kraj polica sa robom iz cijelog svijeta zafatim moje, zafatim Čitluk, Gradačac, Trebinje. Zafatim i donesem kući i odmah lijepo i onima u Čitluku, i u Gradačcu, i onima u Trebinju, a lijepo i meni na Grbavici u Sarajevu - zaključuje Hadžihafizbegović.