Hebib o historijskom datumu: Političari danas više brinu za stolice, a '90-ih smo spašavali državu

Avdi Hebibu žao je što građani Bosne i Hercegovine ne unose više ljubavi i topline u proslavu 1. marta, Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Za njega je to jedan od najsvetijih datuma u historiji zemlje, kada je stekla nezavisnost i postala međunarodno priznata u svijetu.

- Nije to samo kalandarski datum značajan po nekom događaju - kaže Hebib. 1. mart za građane Bosne i Hercegovine znaći rođendan vlastite zemlje, koji se ne dešava svaki dan. Zbog ovog datuma u BiH je ubijeno više od 100.000 građana, a svoje domove moralo je napustiti oko dva miliona stanovnika. Cijeli gradovi su uništeni.

Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine je nacionalni praznik koji se obilježava 1. marta svake godine, a kojim se proslavlja nezavisnost Bosne i Hercegovine od Socijalističke federativne republike Jugoslavije. 

   Država ravnopravnih građana

Punoljetni građani Socijalističke republike Bosne i Hercegovine glasali su o nezavisnosti Bosne i Hercegovine na referendumu koji je održan 29. februara i 1. marta 1992. Referendumsko pitanje je glasilo:

- Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH - Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?

Faksimil referendumskog glasačkog lističa iz marta 1992. godine

Nezavisnost su snažno podržali uglavnom Bošnjaci i bosanskih Hrvati, dok je veći broj bosanskih Srba bojkotovao referendum usljed poziva SDS-a da Srbi ne glasaju na referendumu. Referendumu je pristupilo ukupno 2.073.568 glasača što je predstavljalo izlaznost od 63,6%. Od ukupno izašlih na glasanje njih 99,7 % je glasalo za nezavisnost, a 0,3% protiv te odluke.

Hebib je u vrijeme organiziranja i održavanja referenduma bio ministar unutrašnjih poslova SRBiH. U razgovoru za bh. novinsku agenciju Patria rekao je da se i danas sjeća euforije koja je tih dana bila prekrila cijelu BiH.

- Svi smo znali da će ovaj dan biti veoma rizičan, jer su srpske vlasti pokušavale na sve načine osporiti referendum – prisjeća se Hebib.

- Bilo je i dosta tehničkih problema. Referendumska mjesta mogli su voditi samo pravnici, jer je tako zakon nalagao.

Organizatori referenduma nisu imali dovoljan broj pravnika u svakom mjestu, pa smo iz jednog grada morali prebacivati ljude u drugi grad. Konačno, sve to bilo je dosta rizično. Ljudi su svakodnevno primali prijatenje, a već sljedećeg dana nakon referenduma, na Kobiljoj glavi u Sarajevu ubijen je Kenan Demirović, jedan od učesnika organizacije referenduma.

   Kako je došlo do referenduma 

Nakon što su Slovenija i Hrvatska proglasile nezavisnost od SFRJ 1991. godine, predstavnici SDA i HDZ su u skupštini SR BiH 15. oktobra 1991. godine, preglasavanjem poslanika SDS donijeli Akt o reafirmaciji suverenosti Republike Bosne i Hercegovine. 

Nakon toga, Srpska demokratska stranka je započela osnivanje Srpskih autonomnih oblasti, a 9. i 10. novembra 1991. je sprovela referendumom o osnivanju Srpske Republike Bosne i Hercegovine kao sastavnog dijela Jugoslavije. Vlasti Bosne i Hercegovine su ovaj referendum proglasile nevažećim.

Briselskom Deklaracijom o Jugoslaviji od 17. decembra 1991., na osnovu preporuka međunarodne Arbitražne komisije, kojom je predsjedavao Francuz Robert Badinter, konstatirana je disolucija SFRJ i tadašnje republike su pozvane da se do 23. decembra 1991. izjasne o nezavisnosti. Republike su dobile obećanja da će do 15. januara biti i međunarodno priznate.

Na dan 9. januara skupština bosanskih Srba je proglasila Srpsku Republiku Bosnu i Hercegovinu koja je sastavni dio Jugoslavije.

15. januara 1992. objavljen je izvještaj Badinterove Arbitražne komisije, u kojem je konstituiranje Bosne i Hercegovine kao suverene i nezavisne države uvjetovano još jedino referendumom njenih građana, jer su ostali uslovi iz decembarske Deklaracije Evropske zajednice bili ispunjeni.

Kao odgovor na Referendum, srpske paravojne jedinice su podigle u razdoblju od 1. do 5. marta barikade u Sarajevu i u drugim bosanskohercegovačkim gradovima (Bosanski Šamac, Derventa, Odžak), među kojima se izdvaja Bosanski Brod, oko kojeg su se razbuktale oružane borbe. Ubrzo će u BiH krenuti krvavi rat koji će trajati četiri godine.

- Političari se danas brinu za stolic, a '90-ih smo spašavali državu – kaže Hebib, piše Patria.