Hasečić: Silovane žene trebaju sudu dok su u sudnici, a kad izađu postaju ničija briga!

Danas se obilježava Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama koji aktivistice protiv nasilja u porodici obilježavaju od 1981. godine, prenosi novinska agencija Patria.

Na desetine hiljada žena silovano je u ratu, a pravdu i danas traže, jer država malo toga radi da silovane žene zaštiti i makar pokuša osigurati koliko-toliko normalan nastavak života.

Predsjednica Udruženja "Žena-žrtva rata" Bakira Hasečić za Patriu kaže da su  borbom, pravdom i istinom privolile izvršnu i zakonodavnu vlast da uđu u Zakon o civilnim žrtvama rata kao posebna kategorija.

- Na taj način smo regulisale svoja pitanja, ako ništa da žene koje nemaju prihoda i nisu u mogućnosti nastaviti radni odnos, imaju osnovna sredstva za liječenje. Što se tiče nekih daljnjih programa ne vidim da je BiH pokazala interesovanje kako bi riješila mnoge probleme, kako nas tako i naših porodica koje su također žrtve jer su sve preživjeli sa nama – kaže Hasečić.

Ona napominje da danas u ovakvoj Dejtonskoj BiH ne vidi da će doći do nekog poboljšanja.

- Za naša svakodnevna svjedočenja licem u lice s ratnim zločincima nema niko sluha niti razuma i ne zna se šta je žrtva, a šta zločinac. Sudu trebamo dok smo na sudu, a kada izađemo postajemo ničija briga. Država se dala na stranu ratnih zločinaca, oni imaju pravo na dva advokata, njihove strane ih doživljavaju kao heroje, finansiraju im djecu i porodicu, stipendiraju i osiguravaju komplet materijalnu potporu dok su oni na izdržavanju kazne. Znači žrtve ostaju žrtve bez prava na odštetu, reparaciju na materijalu i ne materijalnu odštetu – dodaje Hasečić.

Inače na stotine silovanih žena je svjedočilo, a postoje žene koje su 15 puta bile svjedoci, a sve to dovodi do novih trauma.

- Kada svjedočite u predmetu protiv nekog ratnog zločinca ne uzima se ta izjava za stalno, nego svako novo hapšenje nekog drugog su nova svjedočenja i mi smo umorne od toga. Mi smo se organizirali pa kroz pilot projekte i zahvaljujući fondaciji „Lokalne demokratije“ osigurali smo psihologa za podršku prije, tokom i nakon svjedočenja, kao i pravnika koji uspijevaju osnažiti žrtvu za ono šta je čeka – pojašnjava Hasečić.

Rješenje u svemu Hasečić vidi u tome da se treba primijeniti državna strategija hvatanja ratnih zločinaca i da ih za godinu dana sve uhvate bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost.

- Ali, kada vidimo da još nemamo ni zatvor za ratne zločince nije ni čudo što se puštaju da se brane sa slobode. Još je gore kada je on na slobodi, a ti si davao izjavu. Dok je on na slobodi ne možeš otići na prijeratno mjesto boravka, ne možeš se vratiti niti napraviti bilo kakav korak, a da ne govorimo o vikend puštanjima na slobodu. Vidimo da ih puštaju na neke uslovne slobode, valjda misle da će se opet zaratiti pa da vide da li će ponovo silovati, klati i ubijati. To se mora zakonski riješiti jer žrtva svakodnevno mora dizati svoj glas i ukazivati na nepravilnosti, nepravdu i zloupotrebu krivičnog zakona – potcrtala je Hasečić.