Oboljeli od autizma u Bosni i Hercegovini su neprimjetna. Sistem ih uopće ne prepoznaje kao posebnu kategoriju oboljelih. Čak, nemamo ni tačan broj osoba koje boluju od autizma u BiH. A, zasigurno ih je mnogo. Teško nam je - kaže za bh. novinsku agenciju Patria Veselinka Moric iz Udruženja roditelja i djece iz autističnog spektra Urdas Sarajevo.
Ovo udruženje, i još nekoliko drugih u gradu, jedina su mjesta u Sarajevu gdje roditelji i staratelji autistične djece mogu potražiti pomoć. Postoji još nekoliko sličnih udruženja u Tuzli i Banja Luci. No, ona su tu, kako i sarajevska, više kao moralna podrška. Osim lijepe riječi i razmjene iskustava, Udruženja rodteljima autistične djece ne mogu ponuditi adekvatniju pomoć.
Roditelji autistične djece u Bosni i Hercegovini osuđeni su da se sami bore za svoje najmilije, pomažu im oko škole ukoliko su u stanju pohađati nastavu, ali i oko drugih vidova socijalizacije. Vrlo je mali i broj nasavnog osoblja koji mogu pomoći u ovakvim situacijama.
Moric kaže da djeca sa autizmom koja žive u Sarajevu i u drugim većim gradovima u BiH mogu kazati da imaju koliko toliko pogodnosti, no djeca iz ruralnih sredina osuđena su da život provedu u kućama, bez ikakvih mogućnosti koja bi im olakšala svakodnevnicu.
- Mislim da bi se stvari mogle znato promijeniti kada bi postojalo samo malo više volje. Već odavno se borimo da nam država odobri da oboljeli od autizma zube mogu popavljati pod opštom anestezijom, ali niko nema sliha da nam izađe u susret. To je jedan, uz sve ostale, veliki problem koji nas opterećuje – objašnjava Moric.
Ona dodaje da je jedina utjeha roditeljima autistične djece to što njihova djeca imaju kućnu njegu, jer su svrstana u kategoriju osoba sa invaliditeom, piše Patria.