Analiza eksperta za sigurnost Vladimira Vučkovića: Problem broj jedan u BiH je korupcija

Piše: Mr Vladimir Vučković, Patria

Nije potrebno biti veliki naučnik da bi shvatio u kakvoj sredini živiš. Porazgovaramo li sa prijateljima ili se osvrnemo oko sebe shvatićemo da postoji mnoštvo izazova koji ugrožavaju našu egzistenciju. Različiti mediji, svaki na svoj način, profesionalno ili neprofesionalno nas obavještavaju o svakodnevnim dešavanjima u našem društvu. Nažalost, najaktuelnije vijesti su one iz crne hronike. Ljudi sa kojima sam u svakodnevnom kontaktu, nadasve opravdano, pitaju se „U kakvoj sredini živimo?“.

Život u državi kao što je naša nimalo nije jednostavan, jer različiti faktori utiču na sveopštu nepovoljnu „klimu“ koja vlada. Da bi smo utvrdili stvarnu stopu kriminaliteta u „našem društvu“ morali bismo provesti jedno sveobuhvatno istraživanje, ali i bez njega lako je zaključiti da smo preopterećeni različitim kriminalnim pojavama koje ne samo da narušavaju imidž države u međunarodnim krugovima, već i naše građane u svijetu etiketiraju kao osobe sklone različitim kriminalnim „mahinacijama“. Postavlja se jedno logično pitanje: „Zašto?“.

Primarni problem u Bosni i Hercegovini je korupcija, to svi znaju i slažu se sa tim, ali niko ništa ne preduzima. Različite malverzacije iz oblasti koruptivnih krivičnih djela državi nanose milionske gubitke. Svi koji su u prilici nastoje da na bilo koji način oštete državnu kasu zarad ličnog interesa. Navešću jedan banalan i sitan primjer. Automobil koji je u vlasništvu države BiH, a što se može zaključiti na osnovu službenog odobrenja za 2015. god, pojedinci koriste za lične potrebe. Zamislite da je neko u taj automobil stavio sjedaljku za dijete. Očigledno da dotični državni činovnik razmišlja u stilu Luja XIV „Država to sam ja“ (L'État, c'est moi).

Bahatost u trošenju javnih sredstava dodatno utiče na ekonomsku krizu u kojoj se nalazimo. Kriza je rezultirala visokom stopom nezaposlenosti što za direktnu posljedicu ima socijalnu nejednakost i siromaštvo. Nezaposlenost mladih ljudi u Bosni i Hercegovini je najveća u Evropi. Izostanak stranih ulaganja čini našu privredu slabom, a mlade ljude tjera da napuste zemlju ili da uđu u kriminalne vode. Posmatrano kroz prizmu različitih kriminoloških poimanja etiologije kriminalnog fenomena, možemo zaključiti da je loš položaj mladih u društvu vrlo rizičan faktor koji utiče na stopu kriminaliteta. Dodatni problem je i činjenica da zatvorski kapaciteti u Bosni i Hercegovini nisu dovoljni i da veliki broj pravosnažno osuđenih osoba, za lakša krivična djela, čeka odsluženje kazne na slobodi. 

Današnji mediji skloni su senzacionalizmu, profesionalnost je bačena u stranu, jer im je najvažnije imati veliku gledanost i visok tiraž. Moramo priznati da je malo medija koji se trude izvještavati o edukativnim, korisnim i ozbiljnim temama. Upravo zbog takvog stila rada udarne vijesti, koje su preplavile društvene mreže, su dešavanja u raznoraznim rijalitijima. Nemoral, blud, razvrat, bahatost, neznanje itd. sveprisutni su sinonimi za „moderan život“. Neosporna je činjenica da oni ljudi niskog društvenog statusa i obrazovanja imitiraju one iz višeg ranga. Mlade generacije ne čitaju više Selimovića, Andrića, Dostojevskog, Kočića, ali zato gledaju televiziju, koja im predstavlja heroje novog doba i imitacija može da počne. Skup svega navedenog stvara nezainteresovane generacije kojima je lako manipulisati.

Ostaje nam jedino da se nadamo i borimo za bolje sutra. Moramo se okrenuti zajedničkoj budućnosti i krenuti ka njoj. Nade ima, ali moramo podstaći mlade školovane ljude i poštenu inteligenciju da se uključe u proces stvaranja boljeg društvenog ambijenta. Političari tzv. socijalističkog kova moraju predati odgovornost za vođenje države odgovornim i moralnim mladim ljudima, tako ćemo barem uštediti za prevođenje, jer većina mladih govori strane jezike. Ako želimo bolje sutra, onda se moramo boriti, jer narod koji se ne bori za bolju budućnost, bolju budućnost ne zaslužuje.