PANIKA DODIKA I ČOVIĆA - JESMO LI BLIZU KRAJA RATA Svebosanski sabor na državnoj imovini putokaz za budućnost

Piše: Rasim Belko

Izvođači radova na srpsko - hrvatskom hegemonizmu ozbiljno su unervoženi. Srpska politika reagovala je prva, uobičajeno i očekivano. Iako je pred upokojenjem, srpska opozicija Miloradu Dodiku pokušala je biti i opozicija državi, pa je prva istrčala sa sjednice Zastupničkog doma Državnog parlamenta. Dodikovi su otišli kasnije.

Secesija - bajramska čestitka Bošnjacima

“Mislite vi da mi Srbi nismo sposobni ujediniti se, da su se Bošnjaci samo sposobni ujediniti”, izjavila je SNSD-ova perjanica Sanja Vulić. Prvi put su se Bošnjaci ozbiljno ujedinili oko nečega i već je panika u redovima Dodika i onih koji politički umiru u neuspješnoj nakani da ga sruše. Sutra će svi da se okupe u Banjaluci, a Dodik je već najavio bajramsku čestitku Bošnjacima - ponudit će dokument o samostalnosti Rs.

S druge strane antidržavne linije, Dragan Čović je otišao na krajnji jug Bosne i Hercegovine, da iz Neuma može najaviti “probleme na jugu”. Njemu je panika još veća. Uprkos diplomatskoj oluji Murphyjeve Ambasade SAD i Christiana Schmidta, nije mu isporučen entitet FBiH. Što je dalja Vlada FBiH u kojoj bi Čović bio kum, dalje je i Izborni zakon poslije kojeg bi Čović postao Baja, kao onaj iz Laktaša.

Zato nam predsjednik nevladine i stranačke organizacije HNS poručuje: “Ne treba nam nikakvo supotpisivanje dokumenata koji bi trebali rješavati bilo koja pitanja koja opterećuju Bosnu i Hercegovinu. Kad se god desi takav korak, dobijete i odgovor”.

Čović je, dakle, protiv dogovaranja i ujedinjavanja oko ideja. Ali, samo onda kada se Bošnjaci ujedinjuju. Jer, kada Čović ujedini sve hrvatske političke opcije pod svoju kontrolnu palicu, kada se antidržavno ujedini s Dodikom, kada se ujedini sa Schmidtom i Murphyijem, onda je to dobro i potrebno za evropski put.

Kada se Bošnjaci nakon mnogo godina ujedine oko jednog pitanja, onda je to opasan problem, na koji Čović, kao i Dodik, “prijeti” odgovorom.

A jučer se desio mini svebosanski sabor. Došao je na mala vrata, na jednoj, ali vjerovatno najvećoj temi, kojom probosanska/bošnjačka politika trenutno može da se bavi. Tema je državnička, a politike sarajevskog bazena konačno su nadišle razarajući faktor ličnih sukoba i sujeta.

Ono što su potpisali kroz “Zajedničku izjavu o državnoj imovini” možda i neće biti dovoljno da se hegemonizmu konačno stane u kraj, ali ukoliko bude volje da se pređe u fazu konkretizacije izjave, zasigurno će otvoriti novo poglavlje Bosne i Hercegovine.

Teritorij Bosne i Hercegovine bio je ključni motiv agresije na Bosnu i Hercegovinu, nakon što su Milošević i Tuđman na ceduljicama i salvetama crtali velikosprske i velikohrvatske granice. Ta podjela je trebala ići dolinama Bosne i Neretve.

Politika zajedništva

Uspiju li potpisnici izjave prenijeti taj dokument u Zakon o državnoj imovini usvojen u Parlamentu Bosne i Hercegovine, bit će to KRAJ RATA. Rata koji traje više od 30 godina. Rata zbog kojeg je Bosna i Hercegovina hendikepirana u svakom pokušaju integracije.

Logično je onda da je panika zavladala među strukturama koje predvode Dodik i Čović, jer ako probosanski politički front uspije realizirati potpisano, ovaj dvojac bit će prepoznat u svom narodu kao najneuspješniji. Zasigurno će im biti oduzeto sve što su kriminalno stekli na putu srpskog i hrvatskog sveta.

Dodik je od prvih velikosprskih dana stajao čvrsto na stajalištu da okupirana teritorija pripada okupatoru. S druge strane, Čović se u toj priči držao po strani, ali je uvijek znao cilj, a on je bio identičan Dodikovom.

Zazivali smo s ovih stranica politiku bosansko-bošnjačkog jedinstva godinama. To jedinstvo nije postignuto, ali pravci njegovog uspostavljanja se naziru. To političko grupisanje mora biti očvrsnuto na način da se nakon crvene odbrambene linije na pitanju državne imovine počnu uspostavljati i druge crvene linije - omogućiti funkcionisanje državnih institucija u slučaju blokada, bezuslovno provođenje presuda Ustavnog suda BiH, NATO put, evropski put. Sve su to pozicije oko kojih se mora okupiti politika koja će se izdići iznad stranačkog i etničkog i postati oslobodilačka probosanska politika.

Da politika mora biti politika zajedništva, jer u prethodnom periodu imali smo blokovsku podjelu na one koji su uz Čovića i Dodika i one koji ih optužuju za prodaju državnih interesa. Zajednički politički front lišava optužbi za izdajništvo, dijeli odgovornost i značajno jača tačku nastupa pred predstavnicima međunarodne zajednice.

Onog trenutka kada se to zajedništvo efektuirano mogne vidjeti i sama međunarodna zajednica će morati promijeniti pristupne pravce Bosni i Hercegovini. Napisao sam prije nekoliko dana da smo mi Bosanci/Hercegovci/Bošnjaci malobrojni na Balkanu i u Evropi, ali da kada se ujedinimo, onda je naša snaga jača od svake neprijateljske.

Uspijemo li politiku voditi zajednički, kraj agresije započete u ovo doba 1992. godine će biti neminovna posljedica. Možda će poslije otpočeti neke nove agresije, možda ćemo biti na udaru veće sile od one iz devedesetih, ali sve dok stojimo jedni uz druge i na istom putu, nema sile koja nas može poraziti.