Od Beograda i Banja Luke ne stiže u Sarajevo: Konakovićev dogovor s Dodikom (ni)je na štetu države

Piše: Amra Vrabac 

Beograd, pa Banja Luka. Gdje će poslije ne znamo. Ali nije bio tamo gdje je trebao. Na Danu sjećanja na 1.601 ubijeno dijete opkoljenog Sarajeva. Nije bio ni on, niti bilo koji državni ministar. Dvojica su presjednici političkih stranaka. Glasačko tijelo većinom im je u Sarajevu. Elmedin Konaković i Edin Forto danas su trebali biti na Trgu djece Sarajeva. Ali nisu. Glasali su da se na nivou države proglasi Dan žalosti zbog žrtava u Beogradu, ali iako su njihove stranke vlast u KS nisu ranije inicirali da danas bude Dan žalosti u Kantonu Sarajevo zbog 5. maja i 1.601 ubijenog djeteta.   

Konaković je u četvrtak otišao u Beograd u društvu potpredsjednika FBiH Igora Stojanovića. Da li su poslije bili na košarkaškoj utakmici nije ni važno. Važno je ono što se danas desilo. Počast nisu odali ni on ni Stojanović, ali ni strani ambasadori koji su učinili sve da nametnu Vladu FBiH kako bi mogli nastaviti sa planovima obračuna sa neposlušnim probosanskim strankama i kadrovima.  

MVP je u trenutku kada se u Sarajevu izvodio performans koji je svim prisutnim probudio emocije i traume simuliranjem zvukova granata, snajpera, eksplozija, vriske, svratio u Banja Luku i s Miloradom Dodikom dogovorio tačke dnevnog reda Vijeća ministara BiH. Ministar koji nije član Kolegija i predsjednik bh. entiteta Rs dogovaraju šta će i kada raditi Vijeće ministara BiH.

Čini se da je Konakovića sve manje tamo gdje treba biti, a sve više tamo gdje se kuju planovi o jačanju entiteta, slabljenju države i njenih institucija iako se bezuspješno poziva na iste te institucije, a Dodik na zajedničke komisije.  

Iako vrlo često poručuje da je lažno optužen za navodnu izdaju državnih interesa, pa nam elaborira u kasnovečernjim statusima na društvenim mrežama, drži pridike novinarima na press konferencijama, Konakovića bi mogla koštati vlastita brzopletost i nepromišljenost. Svaka druga riječ mu je kompromis. A svaka treća bi mu trebala biti crvena linija. No, tih linija jednostavno nema. Lakše je, kako to reče Dodik, neke stvari oko kojih se ne mogu dogovoriti ostaviti za druga vremena. Nije precizirao na šta je mislio, ali još nam odjekuje govor iz Donje Gradine kada je po ko zna koji put negirao genocid u Srebrenici. Zato ni ovog 11. jula neće biti Dana žalosti u BiH. Tu neće biti kompromisa sa Dodikom.   

Dodik je i danas Konakoviću ponovio listu zahtjeva – Buk Bijela, Istočna interkonekcija, aerodrom Trebinje. Konaković nije iznio listu niti crvene linije probosanske strane u Vijeću ministara BiH. Umjesto Konakovića o crvenim linijama govore Denis Zvizdić, Kemal Ademović, Aljoša Čampara. Ali oni nisu u Banja Luci i ne razgovaraju s Dodikom.

U borbi sa političkim liscima Dodikom i Draganom Čovićem Konaković ostaje usamljen. Partnerstvo sklopljeno prije više od deceniju neće prekinuti ni jedan ni drugi zbog harizmatičnog i pričljivog šefa NIP-a. Ne treba se ni Konaković ni ostatak trojke i onih koji čine federalnu vlast zanositi da će bilo šta uspjeti dobiti od ovog dvojca. Ako im se i učini da su nešto „dobili“ sve je to dobro osmišljen plan dok HDZ i SNSD mudro biraju i dobijaju od trojke ono što žele.

Kooperativnog i poslušnog partnera bez previše zahtjeva nisu mogli boljeg ni zamisliti. A i ono što traže, prolazi kroz rešetku Dodika i Čovića. Najavio je Konaković još sastanaka sa Dodikom. I bit će ih i u Banja Luci i u Mostaru sa Čovićem. Tek slijedi bitka za državnu imovinu i izborni zakon.

Istočnu interkonekciju šef NIP-a je već obećao, a ako tako bude i sa drugim zahtjevima pitanje je šta će od države BiH ostati. Nadamo se samo da riječi visokog predstavnika Christiana Schmidta o "zajedničkoj državnosti" nisu vodilja novoj vlasti jer bilo čudno ili ne, na to nijedna politička stranka iz vlasti nije reagirala.