BOJE LI SE BOŠNJACI VIŠE RATA NEGO PODJELE Ili će OHR ostati i podijeliti Bosnu i Hercegovinu ili će otići i otvoriti mogućnost novih sukoba?!

Piše: Rasim Belko

I posljednja doza sumnje da je Christian Schmidt, visoki predstavnik u BiH, nešto pogrešno protumačio u svom odlučivanju, nestala je onog trenutka kada je u izvještaju Vijeću sigurnosti UN-a među huškače i retrogradne politike uvrstio i reisu-l-ulemu Huseina efendiju Kavazovića. Posve je jasno da u Schmidtovom promišljanju čistoću kršćanske misli nadjačava klerofašizam usmjeren protiv bosanskih muslimana. 

No, geneza razloga i prijašnjih i Schmidtovih ataka na prvog čovjeka Islamske zajednice je mnogo dublja. Napadi su zapravo počeli onog trenutka kada je Kavazović shvatio kuda vode nametnuti divlji tokovi i pokušao da ukaže na opasnost tih puteva. 

Prvo su ga napali predstavnici elitnog odreda bošnjačkih političara pod zastavom ambasadora Michaela Murphyija, Nermina Nikšića i Elmedina Konakovića. Napad je bio toliko snažan i nerazuman, da su se čak njihovi partneri i stranačke kolege ograđivale od istih. 

A kada je Murphy shvatio da mu pomenuti dvojac nije dovoljan, njegova Ambasada uputila je bh. javnosti dopis u kojem u isti kontekst dovode reisa Kavazovića i secesionistu Milorada Dodika. 

Tada su nam poručili: “Posebno je razočaravajuće kada bilo koji vjerski vođa pominje ili prijeti nasiljem kao rješenjem problema u BiH", te istovremeno naveli: “Dobra je Dodikova sugestija da postoji veća potreba za mirom i tolerancijom u BiH, ali se ova preporuka mora jednako primijeniti na političke vođe BiH, kao i na njezine vjerske vođe, i ništa manje na predsjednika Republike srpske Milorada Dodika”.

Bio je to odgovor na reisovu poruku da se Bosna i Hercegovina mora braniti kroz institucije, a kada one padnu kao 1992. godine i oružanom borbom. 

I već tada, kroz razloge napada Murphyijevih političkih Bošnjaka i njegove Ambasade, bilo je jasno da je plan zapravo razbijanje institucija BiH s konačnim ciljem podjele Bosne i Hercegovine. Jer, kome bi to smetalo da se BiH brani kroz institucije? I kome to i zašto smeta spominjanje oružane odbrane Bosne i Hercegovine? A može smetati jedino onima kojima bi pomrsilo račune u njenoj podjeli. 

Kada dovedete u vezu Murphyijev, Nikšićev i Konakovićev napad na Kavazovića i non paper o kojem je govorio profesor Zlatan Begić o podjeli Bosne, onda sve dobije smisao. 

Schmidtov napad kroz izvještaj Vijeću sigurnosti je zapravo internacionalizacija tog napada. Sada će cijeli svijet čuti poruku da vjerski poglavar muslimana u BiH “zagovara rat”. 

I tu dolazimo do pitanja koje sam nedavno postavio, a dobio mnogo kritika - treba li nama ovakav OHR?

Jer, pod vodstvom kršćanina, očito zaduženog da provede križarski plan rasparavanja Bosne i Hercegovine na katolički i pravoslavni dio, OHR više nije ni tumač civilnog segmenta Dejtona ni mira. 

OHR se zapravo pretvorio u izvođača radova planiranih daleko izvan Bosne i Hercegovine i protiv Bosne i Hercegovine. Dakle, njegovo buduće postojanje u korelaciji je s nestankom naše države. Sve što je kršćanin Schmidt uradio od svog dolaska do danas pokazuje suštinu njegovog zadatka. Poslale su ga politike koje su uveliko drugovale s Rusijom (Angela Merkel), a preuzela Ambasada SAD koja njeguje svoju političku djecu u BiH Dragana Čovića i Milorada Dodika. 

Zato im smeta Kavazović, jer ono što on govori dolazi do svakog muslimana, a cilj OHR-a i Murphyija je da muslimani povjeruju kako se nametnuta vlast i američki separatisti divno slažu za bolju budućnost. 

Ono što je pak evidentan problem je činjenica da velika većina Bošnjaka na svaki pomen odlaska OHR uzdiše i zaključuje - to je rat! A očigledno to i jeste cilj aktuelne američke i britansko - evropske politike u Bosni i Hercegovini, da strahom od rata ubije strah od podjele države. 

Zato je možda pravo pitanje umnim bošnjačkim glavama - treba li OHR otići prije ili poslije podjele Bosne i Hercegovine. Jer, OHR još nije okončao misiju, nije Bosnu doveo do faze raspada. Ali, kada kršćanin Schmidt nametne izborni zakon po mjeri Čovića i državnu imovinu raspodjeli po želji Milorada Dodika, od države Bosne i Hercegovine ostat će krhki kostur koji će u najbližoj budućnosti biti slomljen. 

I na kraju, u slučaju takvog scenarija, postavlja se drugo pitanje - koliko Bošnjaka zapravo čuje i razumije reisa Kavazovića i njegovu poruku, pa se tako mnogo plaše odlaska kršćanskog namjesnika OHR-a. 

Bojati se više rata nego podjele Bosne i Hercegovine dovoljno govori o svijesti i zrelosti Bošnjaka nakon svega što su prošli!