Kriza građanskog koncepta i pitanje odnosa SDP, NS-a i DF-a prema Bošnjacima

(Patria) - Onog trenutka kada je postalo jasno, da će Visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt nametnuti onakve izmjene Ustava FBiH i Izbornog zakona, (a postalo je jasno dan - dva prije oktobarskih izbora), bilo je ujedno i jasno da je to politički atentat, takoreći desant na građanski koncept i ideju građanske Bosne i Hercegovine.

Uzalud se bilo tješiti one večeri kada je Schmidt nakon zatvaranja biračkih mjesta izmijenio izborna pravila i izvršio pomenuti atentat na građanski koncept pričama da to možda i nije toliko loše, da možda ipak i dalje postoji neka teoretska šansa za građanske stranke. 

Bilo je to jednako smiješno kao što je bilo smiješno te izborne noći aplaudirati Željku Komšiću koji je u svome pobjedničkom govoru, osvrćući se na svoju i pobjedu Denisa Bećirovića kazao: "Dobrodošli u građansku Bosnu i Hercegovinu". Nisu se aplauzi i uzvici uspjeli ni stišati a Komšić je dodao: " Ali svi znamo da to nije tako", čime je Komšić na gotovo neugodan način utišao na momenat nastalu euforiju a povodom prethodno izrečene konstatacije.

I dosta taj grubi način na koji je Komšić pristalice građanskog koncepta vratio u realnost, tek će se pokazati opravdanim u narednim mjesecima.

Manje uvidom u političku realnost a više iz puke želje da se dograbe vlasti, dotadašnje nominalno građanske opcije SDP i Naša stranka, nisu nimalo oklijevali da za račun vlasti pogaze svoje građanske principe. Kada se ispostavilo da intervencija Visokog predstavnika nije dovoljna da bi se napravila vlast po željama stranaca, HDZ-a, SNSD-a, lažni i već tada duboko kompromitirani pripadnici građanske opcije zatražili su od Visokog predstavnika da ponovo interveniše u Ustav FBiH, iako su par mjeseci ranije, prije samih izbora na protestima morali besramno lagati građane i glumiti da se protive takvom rješenju. 

Bez sumnje takav potez SDP i Naše stranke značio je i njihovo zvanično opraštanje od borbe za građanski koncept, jer su pristali na onu vrstu nametnutih izbornih pravila koja na duže staze onemogućavaju bilo kakav realan utjecaj građanskih stranaka. Bio je to zločin i prema građanskoj ideji ali i prema ideji Bosne i Hercegovine koja i u svojim najtežim trenucima, u trenucima dvostruke agresije i sukoba sa domaćim izdajnicima, nije napuštala građanski karakter svoje borbe.

Koliko zapravo stvari sa cijelim građanskim konceptom zapravo stoje loše govori i činjenica da Visoki predstavnik SDP i NS otvoreno naziva bošnjačkim reformatorskim snagama. Da stvar bude gora, u takvom etiketiranju nema krivice Christiana Schmidta jer su SDP i NS u praktičnom smislu, (a nema praktičnijeg smisla nego pristajanje na nametnutu etničku ustavnu i izbornu kompoziciju) same pristale da budu bošnjačke stranke. 

Tako danas, bilo kojem nebošnjaku ili čak Bošnjaku u SDP-u i NS-u može, do mile volje smetati što ih bilo ko naziva bošnjačkom strankom, istovremeno udarajući im na njihove duboko usađene komplekse jer se uglavnom radi o ljudima koji se ne osjećaju Bošnjacima - činjenica ipak ostaje, da su oni bili ili ne bili Bošnjaci, doživljavali se tako ili ne, gadilo im se ili zazirali od Bošnjaka, ti koji zauzimaju takozvane bošnjačke pozicije, i to isključivo bošnjačke, a nikako i ni slučajno hrvatske ili srpske. Upravo zahvaljujući njima mogućnosti da pozicije ne budu etnički određene sada više uopće ne postoji,  osim kada je riječ o onom njihovom internom izuzetku kada na bošnjačke pozicije postavljaju pripadnike drugih naroda iz SDP i NS-a, a što je čest slučaj. 

Tada u pravilu SDP i NS na bošnjačke pozicije i kvote postavljaju pripadnike Ostalih, Hrvata ili Srba, idući i dalje na štetu Bošnjaka a želeći sebe uvjeriti da su još uvijek građanska politička opcija. Tako dolazimo do one vrste činjeničnog stanja, da kada je riječ o upravljanju državom, i učešću u državom aparatu, HDZ-u pripada ono što pripada Hrvatima, SNSD-u pripada ono što pripada Srbima, dok se bošnjačka kvota dijeli na Trojkine Bošnjake, Srbe, Hrvate i Ostale. 

Bošnjački faktor u znatnoj mjeri je reduciran kako bi se primjera radi neki drugi Igor Stojanović koji nije potpredsjednik Federacije, mogao "kao pripadnik Armije BiH" ugodno osjećati u Sarajevu, ali tek nakon što izljubi skute neke Lidije Bradare ili Sanje Vlaisavljević koje nemaju problema s veličanjem ratnog zločinca Darija Kordića, niti sa druge strane taj "Igor Stojanović" iako se za njega traži dodatni prostor nauštrb Bošnjaka, mora voditi računa o elementarnim osjećanjima Bošnjaka, pa čak ni onda kada je tema masovnih zločina nad njima, nešto što je predmet društvene diskusije.

To odustvo senzibiliteta kod SDP-a i Naše stranke prema Bošnjacima može biti dodatni izvor frustracija u ovom društvu, ali se isto tako postavlja pitanje kako će se i neki drugi politički akteri prema tome pitanju postaviti.

Iako se Demokratska fronta nakon svega što se desilo, to jeste nakon pomenutog atentata na građanski koncept, sada čini kao potpuno usamljena na građanskom spektru, iako se čini da su izjave nekih njihovih zvaničnika o tome kako će se oni nastaviti da bore za ideju građanske države, iako svjesni toga da je taj koncept duboko uzdrman, iako se čini da su takve izjave više izraz očaja i nespremnosti da se prihvati realnost, ipak znajući da borba za Bosnu i Hercegovinu, pa ni ideju građanske Bosne i Hercegovine nije borba koja se vodi kroz par izbornih ciklusa, nego širi proces, čini se da Demokratska fronta i nije toliko usamljena, i da može privući šire slojeve građanske inteligencije za borbu koja možda nije završena nego tek počinje.

DF u ovom trenutku istina ne može biti ništa drugo do avangarda te ideje, i njen čuvar koji joj je potreban obzirom da je kao takva pretrpjela brutalnu izdaju SDP-a i NS-a. Jedna od olakšavajućih okolnosti u tome smislu može biti i to što DF za razliku od SDP-a i NS-a koji iskazuju oštar nesenzbilitet prema osjećajima Bošnjaka, pokazuje da kao politička partija građanske orijentacije ima nešto više senzibiliteta za ono što Bošnjake frustrira kao narod. 

Ma kako to i kome zvučalo, u ovom trenutku, političko djelovanje Demokratske fronte, ili takva vrsta političkog djelovanja predstavlja kakvu takvu političku garanciju da ideja građanske Bosne i Hercegovine neće ostati bez svojih pristalica, koje je pošteno govoreći i do sada ponajviše imala među Bošnjacima. 

Bošnjaci kao većinski narod neće tek tako, a pod dojmom izdaje SDP-a i Naše stranke u potpunosti odbaciti ideju građanske države. Međutim, koliko će sa druge strane ona biti reprezentativna i nešto sa čim se i u budućnosti može računati, to zavisi i od Komšićevog DF-a, ali i od mnogih drugih koji nisu povezani s tom političkom opcijom a dijele isto uvjeren(je.

(M.T.)