Odluka Ustavnog suda o 9. januaru bit će gotovo jednaka značaju obilježavanja Dana državnosti

U četvrtak 26. i petak 27. novembra Ustavni sud BiH razmatra zahtjev Bakira Izetbegovića, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine za ocjenu ustavnosti člana Zakona o praznicima Republike Srpske, a u kojem traži da se 9. januar više ne može obilježavati kao Dan RS-a. U iščekivanju odluke Ustavnog suda novinska agencija Patria objavljuje analizu u kojoj se navodi značaj odluke.

Piše: Muharem Cero

Tamo gdje prestaje umijeće i htijenje prihvatanja činjenica, počinje rađanje slavenskih mitova, krivotvoritelja povijesnih istina.

26. i 27. novembra će se održati plenarna sjednica Ustavnog suda BiH po apelaciji Bakira Izetbegovića, člana Predsjedništva BiH, a u predmetu ocjene ustavnosti Zakona o praznicima RS-a. Da li tek slučaj ili pak značaj, je htio da se odlučivanje dogodi u dane obilježavanja Dana državnosti BiH. Svakako značaj odluke Ustavnog suda će biti gotovo jednak značaju obilježavanja Dana državnosti.

Ustavni sud će konačno okončati šizofreni sukob kontinuiteta smješten između jednog prijetećeg „mitskog duha“ i dejtonske riječi.

Suočeni sa neuspjehom uspostave prve „prekodrinske države srpskog naroda“, ostaci institucionalnih politika toga htijenja su pribjegli mitomanskom krivotvorenju novo-uspostavljenih dejtonskih struktura u BiH. Uspostavljanjem paradržavnog kontinuiteta između Karadžić-Mladićeve tvorevine i tek administrativnog aranžmana države Bosne i Hercegovine nominiranog kao entitet Republika Srpska, one su proizvele sukob konkurencija kontinuiteta i osujetili institucionalno opredmećenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, a do nemogućnosti doveli provođenje njegovog Aneksa IV.

U ovu dejtonsku diverziju se ulila silna kvazi-intelektualna, kvazi-politička, lobistička, medijska, novčana i ina logistika, s ciljem promjene ustavno-pravne percepcije karaktera dejtonske državne strukture BiH i u njoj pozicije entiteta RS. U samoj žiži namjere jeste neprihvatanje svođenja zamišljene prve „prekodrinske države srpskog naroda“ tek na administrativni aranžman suverene, cjelovite i teritorijalno integralne države Bosne i Hercegovine kao jedinog međunarodno pravnog subjekta nastalog disolucijom bivše Jugoslavenske federacije.

S razlogom nedostatka otpora ovim htijenjima tih velikosrpskih elita, procesi su nažalost poprimili gotovo metastazirajuće stanje bosanske državnosti, pa je apelacija došla upravo kao mehlem izdišućem. Reakcije RS-ovskih, mitu sklonih jastrebova, da brane ustavnost pokušane diverzije bljutavim konstatacijama da se radi o isključivo političkom, a ne pravno zasnovanom činu je ustavno neodrživa. Radi se o vještoj zamjeni teza jer su upravo osporene odredbe Zakona o praznicima RS-a politički motivirani pokušaji očuvanja duha prekodrinske države Republike Srpske „za neka bolja vremena i promijenjene međunarodne okolnosti“ kako su to svoje sljedbenike zavjetovali Karadžić i Dobrica Ćosić.

Očekivati je da će Ustavni sud BiH potvrditi da je osporenim odredbama Zakona o praznicima RS-a i proglašenjem 9. januara kao državnog praznika Republike Srpske, povrijeđen članom 1/1 aneksa IV zajamčeni kontinuitet države Bosne i Hercegovine kao jedinog ustavno-pravnog subjekta koji ga može i mora konzumirati.

Sve drugo bi bilo bitna promjena ustavno-pravnog karaktera BiH, a što bi nastavilo agoniju njenog odumiranja, modelima državne zajednice, unije republika ili pak konfederalno-federalnog, kao prelaznih modela urušavanja i nestanka njene državnosti.

Otklanjanjem vještački proizvedene konkurencije kontinuiteta države i njenih entiteta, slovom Dejtona bi se država Bosna i Hercegovina vratila u ovohistorijsko povjerenje provođenja Dejtonskog mirovnog sporazuma, a njegovu dogradnju ili pak promjenu prepustila njegovom uspješnom provođenju i ozdravljenju političkog mentaliteta njenih građana.

A što se Dejtona tiče, ruka mu se pozlatila ko ga potpisa, a obje mu se pozlatile ko ga provede i od njega dalje ode.