Emina Busuladžić o brojnim borbama Dite: Mi znamo ko je napravio diverziju na paravodu

Emina Busuladžić je sa Ditom od njenog početka. Zajedno sa najupornijim Ditinim radnicima ona je čuvala i borila se za ovu fabriku. Kaže da radnici odlično znaju ko je strateški izvana i iznutra radio na tome da se ova važna bosanska fabrika uništi.   

Patria: Dita je prošla strašni period pritvatizacije i sad grabi naprijed. Sad se čovjeku čini da je uzalud izgubljeno vrijeme i silni novac... 

Busuladžić: Kad pogledam privatizaciju u čitavoj državi, vidim je kroz privatizaciju u Diti. Naravno da scenaristi nisu mogli to sve fino odraditi da nisu pronašli saučesnike u sitnim, prodanim, nezasitnim, pohlepnim direktorima i menadžmentima. Treba sad ispravljati što se propustilo da učiniti u posljednih 20 godina. Ovo govorim zato što sam se u zadnjih pet godina na sve strane obraćala, tražila pomoć, ali uvijek nailazila na šutnju i odbijanje. Bila smo zajedno, mi pošteni radnici, koji su bili u toj borbi bedemni nesavladivi. Sad mi kažemo: Idemo ojačani dalje, prema našem zajedničkom cilju. Za bolju BiH za sve nas.

Patria: Kako je moguće da propadne Dita, koju su nekad zvali „tvornica para“? 

Busuladžić: Pitaju vrlo često zašto je Dita propala, a bila je jedina fabrika deterdženata u državi. Ona nije propala, ona je pokradena, ogoljena, očerečena od pojedinaca. Kako za Ditinu sudbinu optužujem donedavne vlasnike od 2005., daleko veća odgovornost leži na menadžmentu sačinjenom od ljudi koji su sav svoj radni vijek proveli u Diti, koji su od Dite stvorili giganta. Koji su zarad nekih interesa pojedinaca pogazili višegodišnja prijateljstva, razorili mnoge porodice, istraumatizirali radnike i njihove porodice, rastjerali mlade u bijeli svijet a stare bacili u neizvjesnost i brigu šta ih čeka sutra. Da li će imati penzije i hoće li od tih penzija moći živjeti i liječiti se.

Patria:Kako je uništena gigantska privreda Tuzle, tako je uništena i Dita, kao jedan njen dio... 

Busuladžić: Kako je počelo uništavanje privrede u TK. Sve je poznato. Nađi podobne, scenarij je pripremljen i udari. Odoše Hak - Polihem, Gumara, tvornica germe, Tuzlanska mljekara, Unioninvest i još dosta firmi. Poslije rata Dita je super radila.  Džana Fišća je tada bila direktorica. Dijelili smo čak i 13 platu. Ali, direktorica sve vrijeme nije mogla sakriti zabrinutost za Ditu. I sve njene sumnje i pretpostavke su se obistinile. Diti je tada bio zapisan crni scenarij. Titov radnik nije znao šta je dionica, šta dividenda. Lako ga je prevariti i to su ovi lijepo iskoristili. Godine 2002. rekli su nam da moramo kupiti državni dio. Dižu se onda krediti i misliš da si se osigurao. Ali tek tada počinju igre i muke po radnicima. Magacini puni robe, a nama govore da naše deterdžente neće niko. Na ulici ljudi zaustavljaju naše radnike i pitaju zašto nema Ditinih proizvoda na policama. Zvali su i iz drugih gradova, dnevno smo imali na stotine poziva, poruka iz Sarajeva, Zenice, Mostara, Bihaća, Konjica, Travnika... Ljudi su bili zbunjeni i ljuti. A tadašnji menadžment se utrkivao kako će više otkinuti, zakinuti, prevariti na račun Dite. Digli kredite i postali većinski vlasnici, a taj kredit vraćali radnici. Urađen parovod kao investicija, ali dokapitalizaciju na osnovu te investicije izvršila je firma „Lora“, koja je 2005. ušla u Ditu i dočekana kao spasilac. Vjerovali smo da ćemo biti neovisni od političkih manipulacija, raditi i živjeti od svog rada. Šta radi spasilac po ulasku u posjed? Diže kredite i kredite i vrlo malo ulaže. Sporazum Dite i Lore nakaradan, sjela dva čovjeka i sročila ugovor kako im odgovara. Na kraju oni dobri, a radnika nigdje. Smiješno je po kojoj je cijeni i po kojim uslovima ušla Lora u Ditu. Vidi se da je to bio čisti politički zadatak od ranije zadan i pripreman. U početku pregovori, pa 2011. štrajk, 2012. protesti ispred fabrike na minusima, pa 2013. ponovo štrajk. Mislili su da ćemo odustati, da će sakriti svoj kriminal. Išli smo godinama pred Vladu TK, pred Skupštinu i naravno pred Tužilastvo i Sud, štrajkovali glađu, pokrenuli proteste u februaru 2014., išli demonstrativno pješke do granice sa Hrvatskom. Tada su počeli pregovori da nam Ditu vrate u posjed. Mi znamo da je plan bio da se radnici istjeraju iz fabrike i od industrijske zone Bukinje napravi nekakav kargo centar.

Patria: Tuzlanski radnici danas brane gole ledine. Vi u Diti imate šta braniti...

Busuladžić: Sud je 2015. proglasio stečaj Dite, kako je direktor tražio. Što ga nije proglasio 2008. kad su radnici tražili? Zato što je trebalo još koji milion kredita uzeti na ime i na teret Dite. Prijetili su da će nas razbucati i potjerati iz fabrike, a mi smo zauzeli stav da ćemo se braniti po cijenu života. I borili bi se. Buili smo spremni na sve. Ali, ipak, sve je prošlo mirno i uz dogovor: Stečajna uprava može ući, ako će se dogovarati sa radnicima i to samo o pokretanju proizvodnje.

Patria: Ko je vlasnik Dite? 

Busuladžić: Sada je Dita nova firma i registrovana u sudu Dita u stečaju sa novim računom.

Patria: Dita je gotovo uništena, ali je vi obnavljate, ne date. Stalno je čistite i dotjerujete...   

Busuladžić: Znamo da mnogi sumnjaju u pokretanje proizvodnje naših čuvenih deterdženata.  Sumnjaju oni koji ne poznaju Ditine radnike. Vrlo dobro znamo Ditine kapacitete i mogućnosti: Mi smo pokrenuli poroizvodnju na početku potpuno sami. Kad su građani stali uz nas, sve je krenulo. Tek kad su neki vidjeli da nema šale, ponudili su svoju pomoć. Hvala im. Uglavnom su to trgovačke kuće. Kad su nam nedavno u Ditu došli mladi inžinjeri, volonteri, kroz fabriku su gledali blijedo i snuždeno ta naša postrojenja, mašine, okolinu. Rekla sam im da ja Ditu pamtim puno ljepšu i čišću, ali isto tako mnogo goru nego sada. Fabrika je poslije dvije godine štrajka bila puna smrada od korozije, pokradena od pohlepnih poslušnika. Mi smo nju temeljito očistili i sredili. Oživjela je i oživljava naša Dita. Ona sada radi i mi poslije dužeg vremena živimo od svog rada.

Patria: Paravod je očišćen. Mnogi radnici Dite sumnjaju da je nad njihovom fabrikom napravljena diverzija. Zašto?

Busuladžić: Ovih dana je završeno čišćenje i obnova paravoda. Njegovo rušenje je naručeno od onih koji vrlo dobro znaju značaj tog parovoda za Ditu. Dakle, parovod je namjerno srušen, pokraden i znamo ko ga je srušio. Policija je obaviještena, ali se sve zataškalo. Ako postoje tri paravoda, koja idu paralelno, otkud to da bude samo Ditin pokraden. Svojevremeno je Lora paravod dokapitalizirala, premda su ga radnici uradili. Dokapitalizirala je i mašinu ROWEMA, koju su radnici otplaćivali od plata, a i sada je tu veliki dug u stečajnom potraživanju. Na taj način su nas oslabili i na Skupstini dioničara nismo imali pravo glasa. Vrlo brzo ćemo pokrenuti i pogon praškastih deterdženata. Naši osnovni proizvodi su ARIX i IDA. Naša borba nije završena, jer neprijatelj ne miruje. Ali, borit ćemo se za ovu našu Ditu. Nije ona samo naša, nego je to Dita ove države i naroda. Borit ćemo se za našu Ditu, za našu djecu, za radna mjesta i na kraju za svoju državu.